Grad Osijek je u europskim razmjerima mali grad, ali za hrvatske prilike značajno urbano naselje. Riječ je o najvećem gradu Slavonije i Baranje, sjedištu srednje velikog sveučilišta, Kliničkog bolničkog centra i većeg broja javnih ustanova i institucija. Riječ je o gradu koji ima povijest i koji kroz svoje pojedine građevinske strukture otkriva kako su se ovdje nekoć gajile vizije velikog grada, stjecišta puteva, poslova i ljudi.
Danas je Osijek grad koji nema zacrtanu i u novim svjetskim i europskim okolnostima provedivu razvojnu putanju. Ne postoji vizija što bi ovaj trebao biti u budućnosti. Ne razumije se da je deviza “Bit će kako bude!” (najgori mogući) put u gore sutra zato što se danas bez dobro promišljenih, na bazi komparativnih iskustava argumentiranih stavova i potvrđenih rješenja ne može ostvariti napredak! Osijek je prožet stihijom i promocijom partkularnih interesa umjesto jasno zacrtanog razvojnog puta koji svoju podlogu ima u jednoj kreativnoj viziji koja bi sve prednosti grada uspjela sklopiti u jedan smislen i provediv plan.
Osijek nije najljepši grad na svijetu. Postoji u svijetu puno lijepih, uređenih i za život primjerenih gradova koji su položeni uz rijeku. Osijek je grad s nizom industrijskih ruševina, grad u kojemu se protežira ružna novogradnja, grad bez moderne prometne politike, grad s nevjerojatnim brojem praznih poslovnih lokala, grad sa srednje velikim, ali fundamentalno neuređenim i nefunkcionalnim institucijama, grad s aerodromom, ali bez aerodroma, grad s vlakom, ali bez vlaka, grad s ogromnim odlagalištem otpada koje se nalazi u nesporednoj blizini velikih gradskih naselja i još nizom manjih i fizički zatvorenih odlagališta u propalim proizvodnim pogonima razasutima po čitavom gradu. Osijek je grad s nereformiranim i neintegriranim sveučilištem koje ima jako puno zaposlenih i sve manje studenata. Osijek je naprosto grad u kojemu je privatni interes potpuno nadvladao javni pri čemu se ispustilo iz vida da samo fini i transparentni ples između javnog i privatnog interesa može dovesti do pozitivnih pomaka i konvergencije s gradovima slične veličine iz razvijenih dijelova svijeta.
Ipak, bitka za grad nije izgubljena. Ta bitka nije izgubljena zato što se osječko demografsko urušavanje za sada premoštava migracijom građana iz drugih, zapuštenih i propalih sredina Slavonije i Baranje, nerijetko i drugih dijelova Hrvatske koje je od vremena Domovinskog rata “ukrasila” ista ili slična sudbina. Bitka nije izgubljena i zato što u gradu veliki broj ljudi posredno i neposredno radi za državu koja, neovisno o tome koliko će se loše stvari odvijati u budućnosti u finanijskom smislu, neće moći preko noći reformirati postojeće strukture i redefinirati usvojene agende. Bitka nije izgubljena zato što će se neki naši bivši sugrađani vratiti (i vraćaju se) u Osijeku zato što je korona kriza i tehnološka revolucija preobrazila radne procese pa je rad od kuće za mnoge postao svakodnevnica. Međutim, nužno je čim prije shvatiti da to nije dovoljno i da zadržavanje postojećeg stanja umjesto aktiviranja intelektualnih i inih kapaciteta i potencijala neće rezultirati razvojem, već upravo suprotno – nastavkom laganog propadanja i devastacije onoga što je kvalitetno i što je preostalo.
Ja sam običan građanin koji želi živjeti u Osijeku. Želim živjeti u Osijeku zato što u Osijeku imam obitelj, prijatelje, poznanike i imovinu, zato što je u Osijeku sve blizu i nadohvat ruke i zato što znam da uz odgovarajuće promjene i sposobne, odgovorne i nepotkupljive ljude ovaj grad može biti bolje, zanimlivije, propulzivnije i kvalitetnije mjesto za život.
Svima koji misle da je riječ samo o praznim pričamo mogu reći sljedeće – dragi prijatelji i sugrađani, Osijek nije niti sjena grada kakav bio prije i to je nešto što će potvrditi mnogi! Osijek je sada deindustrijaliziran, zapušten i ruiniran, star, spor i bezvoljan, ali Osijek može bolje i Osijek može naprijed čak i u ovom svijetu u kojemu se stvari mijenjaju svakodnevno, svjetlosnom brzinom. Osijek mora doći na kartu Europe kao visoko komunalno uređen grad u kojemu vlada zakon reda, u kojemu se razvojne i privatne inicijative vrednuju iz perspektive javnog interesa i interesa kulturnog razvoja grada.
Iz navedenih razloga namjera mi je u većini postova na ovoj osobnoj web stranici ukazati na stanje komunalne uređenosti i različite nedolične prakse koje svakodnevno uočavam u svojoj gradskoj četvrti i drugdje u gradu. Komunalna i organizacijska pitanja nisu ideološka pitanja, ona nemaju nikakvu stranačku i ideološku pozadinu. Komunalna i organizacijska pitanja su najvažnija pitanja kada je riječ kvaliteti života u gradu. Ukoliko bilo što od onoga na što ukazujem bude doživjelo promjenu, ja ću svoju malu misiju ispuniti, a vjerujem time i mnogima pomoći da uvide kako su pozitivne promjene moguće i ostvarive te kako one mogu biti na korist svih građana, time i našeg devastiranog, ali potencijalno modernog, dinamičnog, velikog, kulturnog i uređenog Osijeka.