Ukrajinska kriza i Slavonija i Baranja

Prije nego se vratim na temu parkiranja u Gradu moram se kratko osvrnuti na ovo što se trenutno događa s ljudima koji su napustili i napuštaju Ukrajinu i vijest da je Osijeku osigurano prihvatilište u dvorani Jug 2.

Dakle može se dogoditi da ljudi doista dođu u nekom broju i mi ih tada smjestimo u sportsku dvoranu Jug 2. Rat potraje i ti ljudi i dalje ostaju u toj dvorani i otvore se nove dvorane kao prihvatilišta. Tada imamo masu ljudi koja živi u gradskim dvorana i najvjerojatnije bi takvo stanje potrajalo do daljnjega kao što sada imamo situaciju na Banovini gdje ljudi žive u kontejnerima i tamo će vjerojatno živjeti još o-ho-ho.

Naše nesposobne elite očito nisu svjesne demografskog problema u kojemu smo se mi našli. Pozorniji ulični hodaći će primijetiti da u Osijeku i drugim slavonskim gradovima živi malo ljudi i da je dobna struktura, blago rečeno, katastrofalna. S katastrofalnom dobnom strukturom i bez intenzivnog naseljavanja naša mjesta su osuđena na propast i to bi sada već svima trebalo biti jasno. U takvim okolnostima ne može biti dobro nikome zato što ekonomska aktivnost prije ili kasnije počne pokazivati ozbiljne znakove kontrakcije i nakon nekog vremena ona prestane u svakom pogledu biti perspektivna. Nastaje i širi društveni problem zato što mjesta u kojima nema mladih ljudi ne mogu biti vesela i vedra, ona ne privlače događaje i postaju mrtva. U takvim okolnostima naš centar grada će godinama ostati takav je sada, s nekolicinom trgovina, poslovnicama banaka, optičarskim radnjama i masom praznog i devastiranog prostora. S malo stanovnika i odvratno lošom dobnom strukturom mi naprosto nemamo šanse, postati ćemo dosadni i stari takvi nećemo imati ništa zanimljivo i privlačno, bilo za studiranje, bilo za rad, bilo za življenje, trgovinu, zabavu, bilo što.

Ukrajinska kriza je velika osječka i općenito slavonska šansa. Ukrajinci su, baš kao Rusi, topli ljudi. Oni su nam bliski po mnogočemu, ne samo tome da su oni Istočni Slaveni, a mi Južni Slaveni. Ukrajina ima puno ruralnog stanovništva koje bi se lako uklopilo u napuštena slavonska manja mjesta. Ukrajina ima puno gradskog stanovništva koje bi se lako uklopilo u gradske prilike i navike ovdašnjeg čovjeka. Jesmo li mi toga svjesni? Što se u vezi svega počelo poduzimati? Dvorana Jug 2 i devastirani Motel Plitvice? To je ono što naše vlasti nude ovoga trenutka, a po potrebi i za stalno. One priče s odmaralištima na moru i mnogim drugim kolektivnim smještajima u kojima su mnogi našli svoje utočište tijekom Domovinskog rata, a gdje su inače boravila poduzeća, škole itd. zaboravite – toga više nema jer je sve što je valjalo rasprodano, utopljeno i rastrajbano.  

Njemačka je morala milijun ili milijun ljudi negdje smjestiti i ona ih je vjerojatno do sada smjestila. Postoje državni i gradski stanovi, izgradili su se novi kapaciteti i nekako je svatko dobio svoj kutak od četiri zida. Gdje bi mi dugoročno smjestili Ukrajince koji bi došli u Slavoniju? Postoji li bilo kakav pametan plan koji bi imao za cilj svim tim ljudima ovdje ponuditi priliku da ostanu živjeti odnosno njihovoj djeci pružiti priliku da se ovdje ostanu školovati i kasnije raditi i imati obitelji? Hoćemo li možda poslati avion Croatia Airlines da iz Košica ili nekog drugog aerodroma dovodi ljude ovdje u Osijek kojima ćemo pružiti sve što je potrebno da shvate kako se ovdje može pristojno i mirno živjeti. U krajnjoj liniji pa nisu li se ukrajinski narodi i prošlih stoljeća naseljavali ovdje i općenito doprinijeli razvoju i ekonomiji cijelog kraja (govorim o Rusinima koje Ukrajinci smatraju Ukrajincima)? Jesmo li mi svjesni da nama trebaju ljudi da bi mi samo održali naše trenutno stanje koje je ništa do najobičniji privid nekog poželjnog ili dobrog društvenog stanja?

Mislim da mi nismo svjesni ničega pa zato u jeku krize naše vlasti nude Ukrajincima sportsku dvoranu Jug2 i smještaj u Motelu Plitvice. Na taj se način formalno iskazala briga, a u biti nikoga nije briga, niti za Ukrajince niti za nas same.