Pista

Prije više od dvadeset godina u Ružinoj ulici je dijete podletilo pod automobil kojim sam upravljao. Dva dječaka su išla iz škole vijajući se po ulici i prvo je jedan pretrčao cestu i odmah za njim je drugi dječak istrčao na cestu iza parkiranog kombija. Još uvijek se živo sjećam trenutka udara. Ali vozio sam sporo, brzo je došla policija i hitna zato što je netko na ulici imao onu ciglu od mobitela pa su odmah kontaktirane službe. Hitna je odvezla dječaka i, hvala Bogu, taj isti dan je pušten iz bolnice. Sjećam se da mi je policijac, koji je očigledno imao neko iskustvo s takvim i sličnim nesrećama u kombiju za vrijeme očevida rekao mali smiri se, to će sve biti dobro.

Uske i stare gradske ulice s puno parkiranih automobila su već godinama prometno opasne. One nikada nisu bile predviđene za promet današnjih razmjera kada njima prolazi veliki broj automobila, biciklista i pješaka. Najgore od i najopasnije od svega – vozi se brzo. U svim tim starim ulicama maksimalna brzina ne bi smjela biti viša od 30 km/h.

Ja sam godinama slao mailove vlastima da se nešto poduzme s prometom u ovom dijelu grada i da je brzinu potrebno strogo ograničiti na 30 km/h, baš kao što je to normalno drugdje u svijetu u dijelovima grada gdje se nalaze osnovne škole i gdje cirkulira veliki broj ljudi, bicikala i automobila. Naprosto nema uvjeta da brzina bude veća zato što je riječ o jednosmjernim ulicama! Znaju li ljudi iz gradskih vlasti da je u Grazu brzina ograničena na 30 km/h u većini gradskih ulica još prije 30 godina, da je u 80% ulica u Munichu postoji ograničenje brzine na 30 km/h, da će u Bruxellessu od 2021. većina cesta dobiti oznaku 30 km/h kao i da su skandinavci, inače poznati po dobrim biciklističkim navikama još davnih dana prepoznali učinkovitost mjere ograničenja brzine kada je u pitanju sprečavanje nesreća i smrti pješaka i biciklista. Nažalost, meni se čini da ljudi koji kreiraju procese i vode grad pojma nemaju o tome što se događa u drugim europskim gradovima i kako se primjereno regulira promet u rezidencijalnim četvrtima. Danas 2021. godine u doba interneta i javne dostupnosti svih mogućih informacija! Ne moramo posebno podsjećati kako Osijek nije grad koji već nije imao brojne tragedije u sličnim ulicama i na pješačkim prijelazima. Moju mamu je prije sedam osam godina lupio auto na pješačkom prijelazu na Strossmayerovoj ulici preko puta Rokove crkve.

Nakon pet godina pisanja dopisa i upućivanja na problem jedan dan je došla neka firma iz Zagreba i iscrtala znak 30 na kolniku na nekoliko lokacija u starom centru pa tako na ulazu u Pejačevićevu ulicu, Zadarsku ulicu, mislim još Dubrovačku i Aninu od raskrižja s Ružinom. Mislite li da se nešto promijenilo po pitanju odvijanja prometa i brzine vozila? Ništa se nije promijenilo, i dalje ima vozača koji bezobzirno jure gubeći iz vida da bi zbog takvog ponašanja vani u svijetu bili teško kažnjeni. Nisu ni kod nas kazne blage kada je riječ o visokim prekoračenjima brzine pa je tako u čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna kaznit za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 20 do 30 km na sat veća prometnim znakom ograničene brzine, a čak s 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od prometnim znakom ograničene brzine (i jedno i drugo česta pojava).

Prije svega, želim posvjedočiti i upozoriti kako se unatoč postojanju znakova na kolniku svaki dan čine brojni prometni brzinski prekršaji te da se napokon nešto mora poduzeti u vezi svega. U kombinaciji s brojnim parkiranim vozilima s jedne ili obje strane ulice brzina predstavlja najveću moguću opasnost i potrebno je čim prije adekvatno reagirati i spriječiti nastanak štete ili ne daj Bože novu tragediju. Postoji cijelih niz opasnih raskrižja i prijelaza u čitavom dijelu grada između Rokove i Županijske ulice. Koliko sam samo puta sjedio u Roku kada bi kroz opasno raskrižje Ilirske i Rokove ulice netko velikom brzinom proletio autom. Moja Zadarska ulica je pista na kojoj su najjači taksiji, dostavljači hrane, a postoji naravno i niz drugih “pametnih” vozača koji se ne obaziru na znakove. Dakako, ne obaziru se zato što se nikada nije provelo nikakvo sustavno kažnjavanje i tu se cijela priča lomi i staje.

Što je potrebno učiniti da bi se problem riješio?

1. Kamere su najbolje rješenje. Austrija, Njemačka, sada to radi Slovenija…oni problem rješavaju s kamerama. Budući da smo mi ovdje siromašni i jadni i nemamo novaca kamere otpadaju. (“nemamo novaca” je, koliko se sjećam, bio jedan od prvih odgovora koji sam dobio od gradskih vlasti na moje mailove – ja sam tada rekao da ću ja osobno platiti kante boje samo da se ocrtaju veliki znakovi strogo 30km/h, nakon čega više nisam dobivao odgovore na svoje mailove).
2. Ležeći policajci  – uspornjaci – su dobro rješenje. U Njemačkoj se stavljaju novi ležeći policajci čija se tvrdoća i udar mijenja s brzinom prolaska automobila preko sustava. Detektiraju se žarišne i ključne točke, postave usporanjci i napravi odgovarajuća signalizacija.
3. Policijska patrola mjeri brzinu i kažnjava po zakonu. Riječ je o represivnom pristupu problemu, a represija uglavnom nije dobra i ne daje dobre rezultate ako nije dobro osmišljenja i kontinuirana.  

Promet i gradska politika prometa je kompleksna problematika o kojoj se može puno govoriti, ali neka to ostane za neku sljedeću prigodu. Ono što je važno odmah učiniti je prepoznati problem koji je evidentan u ovim ulicama te potom poduzeti korake, detektirati žarišne točke i sanirati problem na način da se postave moderni ležeći policajci u kombinaciji s jasnim oznakama. To je nejjeftiniji i najbolji način da se spriječi divljanje i osigura mirno i sigurno odvijanje prometa. To je ujedno i najbolji model rješenja problema iz perspektive đepova vozača. To je ujedno i najjeftiniji način sprječavanja tragedija za koje nikada ne znamo kada se mogu dogoditi. 

Za kraj jedino što još mogu reći je kako je sramotna činjenica da se o problemu urednog i mirnog odvijanja prometa u ulicama koje nemaju osobitu prometnu infrastrukturu nikada nije vodilo računa. Prolaze godine i ništa se bitno ne mijenja. Ružina, Zadarska, Dubrovačka, Pejačevićeva i druge ulice u firtlu su i dalje prometno nesređene i devastirane. Toliko o sposobnosti i odgovornosti ljudi koji su zaduženi za gradski promet i gradskih vlasti općenito. Mogu samo zamisliti koliko takvih i sličnih problema ima drugdje u gradu. Sramota!