Državna imovina
Dobro se sjećam kada je riječki gradonačelnik Obersnel vršio pritisak na premijera Sanadera i ministre Kalmetu i Šukera radi rješavanja problema kolona na riječkoj zaobilaznici na način da je Vladi RH redovito slao razglednice s fotografijama kolona i gužvi. Svi koji su bili u Rijeci ili prolazili riječkom zaobilaznicom znaju da je problem završetka dogradnje riječke zaobilaznice davnih dana riješen, štoviše nema sumnje da će i druga cijev tunela Učka kao i drugi trak pristupne ceste tunelu sa strane Matulja i Rijeke biti izgrađeni u dogledno vrijeme. Pitanje je kako bi se izgradnja odvijala da, kojim slučajem, nije vršen kontinuiran pritisak prema centru vlasti kao i da sve nije dobilo određenu dozu medijske pozornosti, nema sumnje i zbog simpatičnog načina na koji je riječka vlast upozorovala metropolu da se problem mora riješiti zato što je stanje neizdrživo.
Odnos lokalnih i centralnih vlasti je pitanje o kojemu bi se moglo naširoko raspravljati. Svi znamo da su u Republici Hrvatskoj mnoge stvari nedopustivo centralizirane i da je bez komunikacije s centrom mnoge probleme teško, često i nemoguće riješiti. Istovremeno razina funkcionalnosti, birokratiziranosti, nesposobnosti i sporosti centralnih institucija i ministarstava je mnogima poznata, često ništa bitno drukčija od lokalnih institucija koje nerijetko pasivno promatraju problemekoje se tiču lokalne zajednice, ali pogrešno smatraju da su ti problemi isključivo u ingerenciji Zagreba. Kada se nesposobnost i nezainteresiranost jednih i drugih koincidiraju, tada imamo tragičnu situaciju i stanje, poput stanja s praznim lokalima i drugim nekretninama u vlasništvu države koje su razasute svugdje po centru i drugim četvrtima Grada Osijeka.
Nitko ne zna šalju li vlasti Grada Osijeka svaki tjedan razglednice Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine s praznim i zapuštenim prostorima i naljepnicama “OVA NEKRETNINA JE VLASNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE”. Nitko ne zna što su gradske vlasti poduzele proteklih godina da se napušteni i derutni prostori, ako već ništa drugo, tada barem očiste, deratiziraju i osiguraju te da se pokrenu radnje radi njihova stavljanja u funkciju. Postoji li popis svih nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske na prostoru Grada Osijeka? Zašto taj popis nije objavljen na internetu? Što rade i s čim se bave brojne službe Grada Osijeka? Kada su zadnji puta predstavnici Grada Osijeka sjeli na vlak i otišli u Zagreb razgovarati s ministrom i drugim ljudima u ministarstvu te im objasnili da nije dopustivo da nitko ne vodi računa o funkciji državnih nekretnina i njihovom stanju.
Evo i “šlaga na tortu”! Ne treba ići u Zagreb. U Osijeku na glavnom gradskom trgu nalazi se područni ured nadležnog ministarstva. Tamo sjede zaposleni ljudi koji moraju imati informacije i obrazloženje za postojeće stanje. Primjerice, zašto natječaji za zakup koji stoje na lokalima datiraju iz nekih davnih vremena? Zašto su nekretnine zapuštene? Zašto su zakupnine koje država traži visoke? Što rade tamo ti ljudi, s čim se oni bave, jesu li oni uopće svjesni postojanja brojnih državnih nekretnina koje stoje zapuštene, bez svrhe i funkcije? Najlakše je opravdanje za nečinjenje pronaći u brojnim propisima, pravilima i procedurama. Možete si samo zamisliti birokraciju i pravila s kojima bi se netko tko želi neku državnu nekretninu zakupiti i staviti u gospodarsku funkciju morao suočiti…
Ovo je samo jedna u nizu od tragičnih komunalnih priča Grada Osijeka koja traje i traje. I trajati će još dugo ako se stvari ne počnu mijenjati, posebno ako se gradske vlasti ne budu aktivirale kao vlati s početka priče koje su kontinuirano vršile pritisak da se izgradnja obilaznice pokrene s mrtve točke.
Nemojmo zaboraviti činjenicu da Ustav Republike Hrvstake propisuje kako vlasništvo obvezuje i kako nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici imaju dužnost pridonositi općem dobru. Imamo priliku vidjeti u našem gradu kako se vodi računa o bivšem društvenom, sada državnom vlasništvu i kako se promiče opće dobro. To je sam još jedna u nizu sramota nesposobnih gradskih i centralnih vlasti.
