Zakrpa na zakrpu
Kolotrazi predstavljaju učestli problem na našim gradskim prometnicama. Riječ je o nezgodnoj, potencijalno opasnoj deformaciji prometnica, posebno na cestama na kojima se vozi brzo poput gradske obilaznice. U gradu su kolotrazi česti na mjestima autobusnih stajališta i raskrižja s gustim prometom, dakle na mjestima gdje sile kočenja velikih i teških vozila stvaraju pritisak na asfaltnu podlogu koju ona kvalitativno ne može podnijeti. Kolotrazi nisu jedini problem koji zahtijeva redovite sanacije na gradskim i drugim prometnicama. Problem upalih šahtova je također učestao problem koji posebno eskalira kada su šahtovi začepljeni pa sustav odvodnje za koji su predviđeni ne funkcionira. Inače problem nesigurnih šahtova je ozbijan problem i ako se prosurfa internetom može se vidjeti kako su neispravni šahtovi i odvodnje nerijetko uzrok prometnih nesreća.
Kada se neki objekt i građevina mora učestalo kontrolirati i popravljati tada troškovi održavanja tog objekta i građevine, a u biti bilo čega – postaju ukupno visoki zato što su takvi troškovi višekratni. Potreba za radovima i popravcima će se uvijek uvijek iznova javljati u određenim vremenskim razmacima, ovo ovisno o kvaliteti odrađene zakrpe. Zlobnici bi rekli da je u takvim okolnostima interes izvođača posao odraditi loše kako bi se javila potreba za kasnijim krpanjem, međutim budući da je zbog načina na koji se posao općenito radi i odrađuje kasniji popravak uvijek izgledan, ispada da u konačnici interes javnosti da se nešto popravi uvijek preteže nad interesima izvođača koji će popravke prije ili kasnije morati izvršiti.
Bilo kako bilo – lijepo je vidjeti kada se nešto poput autobusnog stajališta izravna s novim asfaltom ili kada se izniveliraju šahtovi na nekoj prometnici. Međutim, uvijek znamo da će uskoro opet biti kako je bilo, ovo naprosto zato što kod nas tako funkcioniraju stvari – mi ne težimo trajnom ili trajnijim rješenjima zato što nam je u interesu da imamo kontinuirani trošak i popravak….ako tog i sličnih troškova ne bi bilo na što bi tada potrošili novce….pa ti su novci već unaprijed predviđeni da se zakrpa ono što je prethodno zakrpano kako bi se u budućnosti ponovno krpalo….zakrpa na zakrpu je način rada koji mi već godinama promoviramo, to je business model koji je najbolji, to je je produkt našeg intelektualnog kapaciteta i naša invencija i zato taj model ne smijemo odbaciti.
Šalu na stranu…mi ovdje u našem gradu godinama taborimo s komunalnim problemima i troškovima koji su jednokratno rješivi i dugoročno premostivi. Davno sam vidio u Poljskoj da su autubusna stajališta betonirana. Jednom kada kvalitetno izbetonirate autobusno stajalite neće se više javiti kolotrazi niti će svako-malo biti potrebe za sanacijama. Jednom kada se komunalne instalacije poput šahtova kvalitetno odrade, izbetoniraju, oplate i armiraju tada se neće dogoditi da godinu-dvije nakon sanacije imate isti problem…problem koji ste prije imali i radili ste na tome da ga sanirate.
Treba se osvijestiti na svim mogućim razinama i sve višekratne (jalove) troškove svesti na minimum. S vremenom će se uočiti da tada ostaje više sredstava za daljnje iskorake i unaprjeđenja. U razvijenom svijetu već se dugo vremena osobito vodi računa o trajnosti komunalnih instalacija i njihovim (budućim) troškovnim okvirima. Jednom kada se kroz tu prizmu budu počele sagledavati stvari tada će ostati više prostora za promišljanja o tome što se može učiniti da se postojeća komunalna infrastruktura učinkovito nadogradi, a ne samo (loše) održava. Ipak, moram reći da nisam osobiti optimist u pogledu budućih kvalitativnih komunalnih iskoraka. Za tako nešto morate imati sposobne, odgovorne i nepotkupljive ljude svjesne rješenja iz razvijenog svijeta, a to je kod nas uvijek bila rijetka pojava.