Fasade

Ako se krećete Rokovom ulicom u pravcu Drave, dakle sjevera, nešto prije odvojka u Pejačevićevu ulicu s desne strane vidjet ćete relativno novu visoku zgradu na kojoj cijeli južni dio, odnosno zabat i cijeli bočni dio do susreta s drugom niskoprizemnicom nije ožbukan odnosno nije položen striropor. Zgrada nema bočnu fasadu, vide se obični crveni cigleni blokovi. Pretpostavljam, u toj zgradi već dugo vremena netko živi što pak upućuje na to da zgrada ima urednu uporabnu dozvolu. Zašto taj veliki bočni zid nije uređen otkada je zgrada izgrađena (prije o-ho-ho godina) nije jasno. Tko je i kako uspio ishoditi tj. izdati uporabnu dozvolu, zašto u krajnjoj liniji netko od vlasti sve ovo vrijeme nije primijetio da nešto nije u redu, da takav zid naružuje ulicu, jesu li i što su vlasnici poduzeli da saniraju takvo stanje ostaje nepoznanica. Ali opstoji činjenica da takva jedna uočljiva građevinska eskapada upada u oči te potiče na razmišljanje o kvaliteti našeg komunalnog, gradskog, građanskog (ovo u smislu kulture) i naposlijetku političkog okruženja. Nije ta zgrada sama po sebi važna, takvih zgrada ima dosta, ona je u našim životnim uvjetima i svakodnevnici vjerojatno važna samo njezinim stanarima i to onima koji imaju stanove na strani koja nije uređena i izolirana. Međutim, ona upućuje na nešto drugo, a to je fasada, Potemkinovo selo u kojem živimo i laži koje toleriramo. 

Fasada je naprimjer to što se mi kao fol brinemo o sigurnosti djece, naših starijih sugrađana i biciklista. Mi ništa ne radimo po tom pitanju. Kao fol stavljaju se neki znakovi. Mene i brata je neku večer umalo pregazio automobil kada smo prelazili cestu u Rokovoj zato što se manijak u golfu novije serije osječkih tablica tako žestoko zaletio i naglo skrenuo iz Strossmayerove da nas je umalo pregazio. Njih dva kretena su bila u crnom nabrijanom golfu, s onako, ako znate što mislim, naglašeno spuštenim sjedalima. Dva idiota i takvih nažalost ne manjka. Voze kao neki auto pa jurcaju okolo, možda su im ga tata ili mama dali. Građani moraju zahtijevati ležeće policajce i vlasti moraju osigurati da neka stručna služba stručno procijeni na kojim su mjestima u gradu osim u blizini svih gradskih škola i vrtića potrebni ležeći policajci. Nema pogodovanja, nema ništa ispod stola, političkim i svakakvim drugim vezama. Svudje gdje je potrebno treba postaviti adekvatne ležeće policajce i smanjiti brzinu kretanja vozila po gradu, ovo ponajprije radi sigurnosti naše djece, starijih sugrađana koji se sporije kreću i posebno biciklista kojih će s ljetnim vremenom biti sve više. Fasada je i laž da si mi brinemo za sigurnost prometa kada ništa ne poduzimamo čak i za najranjivije skupine u prometu.

Fasada je i laž da smo mi europski grad, komunalno uređen, okrenut ka napretku i prihvaćanju zakona i posljedica globalizacije, grad u kojem caruje kultura (prisjetite se samo farse kandidature za Europsku prijestolnicu kulture). Idemo uzeti napamet pet zapadnoeuropskih gradova naše veličine u Europi i učiniti stručnu komparaciju stupnja komunalne uređenosti tih gradova i našeg grada. Rezultat bi bio, uvjeren sam, porazan. Još porazniji nego kada bi se učinila komparacija sa sveučilištima u inozemstvu.   

Inače, fasada je i laž da smo mi studentski grad. Ispada da ljudi koje vode sveučilište i procese nikada nisu vidjeli ili bolje rečeno doživjeli studentski grad. Nama su studenti radna snaga što je samo po sebi strašno, nešto što kao društvo (a posebno kao akademska zajednica) nikada nismo smjeli dopustiti. Umjesto da studenti teško studiraju i da im je studiranje i stjecanje znanja jedina briga oni gube dragocjeno vrijeme na kojekakve poslove (eventualno im treba dopustiti veoma kratko radno vrijeme tijekom tjedna što je Isidora Stanić je na ovom blogu već odlično opisala u odnosu na stanje na sveučilitima u Njemačkoj). Ako nemamo, a trebamo radne snage tada radnu snagu moramo uvesti i gotova priča, a ne vlastitu mladež onemogućavati u proširenju spoznaja i stjecanju toliko potrebnih znanja i vještina (kada je riječ o uvozu radne snage, već se događaju neke stvari po to pitanu, jeste li vidjeli možda neke Nepalce u gradu?!?). 

Fasada je i da smo mi neki grad, neka ozbiljnija točkica na karti Europe. Prava istina je da kao grad samo lešinarimo stanje u Lijepoj Našoj koje nipošto nije dobro. Svi znamo da je ljudi sve manje i da se ljudi iseljavaju iz sela u grad i mi tu kao veći lešinar, četvrti grad u RH, naprosto profitiramo na uštrb mnogih slavonskih i hrvatskih naselja. Zagreb i politika centralizacije jede Hrvatsku već dugo vremena i sad je došlo vrijeme da i mi nešto gricnemo i uzmemo. Inače svima je već jasno kako je sramota da Osijek kao važan grad i glavni grad Slavonije do sada nije dobio dva ozbiljna ministarstva, barem ono poljoprivrede i prometa. S dva ministarstva i jednim važnim sudom mi bi postali veći grad preko noći, pa ipak istina je i to da bi takav zaokret trebale popratiti i odgovarajuće lokalne politike u pogledu mnogih važnih komulanih pitanja, prije svega stanogradnje, politika kojih nema niti na vidiku.

Za kraj, ponovit ću: fasada to što se mi KAO brinemo o sigurnosti djece, naših starijih sugrađana i biciklista. Mi ništa ne radimo po tom pitanju. Kao fol stavljaju se neki znakovi. Nama treba sustavna moderna gradska politika u vezi prometa i svega drugoga koja će biti poštena i gdje neće biti nikakve lažne fasade. Politika koja će u fokusu imati naše najmlađe, najstarije i bicikliste. Netko je nekada dopustio da ona zgrada s početka priče ostane bez fasade i to je bilo loše, pogrešno i ružno. Ali bit priče nije ta nedovršena zgrada, bit priče je dublja. Ako mi mislimo u budućnosti samo malo nalijepiti stiropora i obojati fasadu, urediti Tvrđu i to tako, tada smo potpuno promašili priču. Bit priče je u komunalnoj kvaliteti života, javno dostupnim svim podacima vezanima uz proračunske dokumente, apsolutnom otklonu svih mogućih pogodovanja i slično, dakle stvarima koje u Osijeku nisu na pristojnoj, a kamoli zavidnoj ili europskoj razini. Mislimo da nešto imamo, a zapravo, baš kao zgrada s početka priče, nemamo ni fasadu na bočnom zidu. Samo malo nešto kao “izgledamo” sprijeda zbog Europske avenije i parkova koje su nam ostavili u amanet i Drave koja je tu ionako. To je stanje koje moramo odlučno promijeniti kako bi bili bolji i napravili od ovog grada uredno, (akademski) kulturno i napredno mjesto za život.