Osječka turistička priča

Danas se sa sjetom možemo prisjećati dana kada je reprezentacija igrala u Gradskom vrtu protiv Walesa dok se paralelno održavao Pannonian. Doduše sa sjetom se možemo prisjećati mnogih izvrsnih događanja i festivala koji su se u prošlosti održavali u našem gradu, ali recimo da je taj dan jedan od recentnijih momenata kada je Osijek živio svoju turističku priču. U čitavom gradu bila je vreva. Vreva, živost, energija i aktivnost osjećali su se zato što je u gradu tada prebivalo puno ljudi koji su bili spremni potrošiti novaca na različite robe i ugostiteljske usluge. To je bio dan, taj jedan dan…Drugim danima kada nema događanja svjedočili smo i na njih ne treba gubiti riječi (ne govorim o vremenu Covida). 

Što imamo i s čim raspolažemo? Može li se Osijek (do)živjeti neku ozbiljniju turističku priču? 

Osijek nije na moru i zato je dobro je da se Osijeku gradi novi stadion (tako ćemo uskoro imati dva stadiona). Postoji mogućnost da će zbog novog stadiona i nogometnih utakmica koje će biti igrane u Osijeku dolaziti domaći i strani gosti koji će u Osijeku provesti dan-dva, možda i tri. To neće biti dovoljno da se “pokrene grad”, ali bi se uz još neka događanja koja su se etablirala poput Pannoniana, Večeri vina i umjetnosti i slično cijela stvar u vezi turizma nakon pandemije mogla (ponovno) pokrenuti s mrtve točke, možda čak i ponešto odskočiti od prije postignutih rezultata.

Osijek nije na moru, ali ima rijeku Dravu. Kopika je već godinama sramotno zapušteni resurs iako se od Kopike može napraviti veliko gradsko riječno kupalište s kvalitetnim ugostiteljskim sadržajem. Na kvalitetnom, sigurnom i uređenom gradskom kupalištu rashladiti bi se možda odlučili i naši gosti koji nemaju iskustva s kupanjem u rijeci. Kupanje u rijeci bi im tada sigurno ostalo u lijepom sjećanju.

Osijek nije na moru, ali zato ima aerodrom. Svi znamo da je aerodrom propao i da se fiktivno održava na životu dotacijama s različitih strana. Nije riječ o jedinoj pravnoj osobi koja egzistira zato što bi u budućnosti mogla raditi i doprinositi razvoju grada i cijele regije. Znam da problem s aerodromom nije nimalo jednostavan zato što kompanije traže novce za održavanje linija, a mi svega imamo osim novaca, pameti i odlučnosti da se neke stvari pokrenu u interesu svih žitelja grada i regije. Pa ipak, treba shvatiti dvije stvari – prvu, a to je da tri-četiri redovite tjedne zrakoplovne veze s Europom Osijek stavljaju na kartu svijeta i drugu da bez veza sa zračnim lukama koje imaju veze aerodrom kao putnički aerodrom nema smisla. On takav ne može doprinositi turističkom razvoju i prevoziti goste u i iz Osijeka niti služiti kao poluga razvoja, ako uzmemo da su ljudi i kretanje jedna od najvažnijih odrednica svake društvene dinamike i razvoja. Drugo, novaca za kompanije i njihove operacije možda ipak ima, ali odlijevaju se tamo gdje se ne bi trebali odlijevati. Kako inače objasniti da je jedan od najlukrativnijih komunalnih poslova – posao parkiranja, kojega by the way, za razliku od primorskih mjesta koje od sezonskog parkiranja zarađuju milijune ovdje u Osijeku obilježava cjelogodišnji prihod, u rukama privatnog koncesionara i da koristi od svega umjesto svih nas ima samo nekolicina. O tome i problemu parkiranja u gradu treba zasebno progovoriti što ću svakako učiniti u jednom od narednih postova. S par stotina tisuća ozbiljnih novaca ili više – koliko je već potrebno – sigurno bi se moglo sjesti za stol s Eurowingsom, Ryan i/ili Wizz Airom. Ukratko, uvjeren sam da samo prihod od parkiranja ako je pravilno iskorišten može oživjeti našu turističku priču. Govorimo o milijunima kuna.   

Dakako, ne treba ispustiti iz vida da je u cijeloj turističkoj priči jedna od ključnih odrednica promocija i ona ne košta male novce kojih sada nemamo, ali bi možda mogli imati ako bih ih htjeli imati. Međutim, isto tako ne treba zaboraviti da za bilo kakvu promociju treba imati dobru, jako dobru podlogu. Tako dolazimo do same srži problema koji muči i tlači Osijek, naravno pored problema kojeg bi se najkraće moglo opisati kao sveprisutni klijentelizam. Naime, ako nemamo redovita kvalitetna događanja i općenito kvalitetnu ponudu u svakom segmentu, posebno onom koji dotiče pitanje kulture svih mogućih oblika i tipova – glazbene kulture, gastronomske kulture, akademske kulture, umjetničke kulture, ekološke i higijenske kulture i svih ostalih kultura koje jednom riječju možemo nazvati modernom gradskom kulturom, teško ćemo biti u stanju učiniti bilo kakav ozbiljniji iskorak k boljoj turističkoj ponudi i promociji grada. Neće osječki stadion biti dovijeka jedini moderan stadion u Hrvatskoj kao što Pannonian i pokoja ozbiljna europska utakmica i akademski kongres ne mogu predstavljati jedine impulse za razvoj turističke priče i promociju Osijeka. Osijek se mora profilirati kao mjesto koje ima ono nešto posebno, drukčije, nešto nadasve ispunjeno kulturnim nasljeđem.  

Turbo-folk izvođači, ne znam im ni imena, bez obzira što je riječ o priznatim i “visokotiražnim” izvođačima na prostoru Balkana ne mogu predstavljati i nisu kulturni manifest Grada Osijeka, grada koji je nekoć bio poznat po vanserijskim događanjima.

Navesti ću samo jedan primjer, a to je činjenica da je Osijek jedno vrijeme imao vrlo dobar početak s blues i jazz festivalom koji se održavao u dvorani Hotela Central koja je nestala pod naletom nekulture i devastacije, bezobzirnog privatnog interesa i neshvaćanja vlasti da bez kulture i simbolike kulturnog nasljeđa te istaknutih redovitih događanja ne možemo izgrađivati priču koja će predstavljati važan kotač u razvoju druge – turističke priče Grada Osijeka.

Osijek nema more, ali je imao i još uvijek ima svoje adute, kotače i kotačiće koji, ukoliko se lijepo uglazbe i poslože u mozaik, mogu gradu dati zamašnjak jednog novog (turističkog) razvojnog ciklusa. Zato je nužno prestati sa svim praksama koje mogu dovesti do daljnjeg uništavanja kulturnog nasljeđa, beskompromisno stati na poziciju zanemarivanja privatnog interesa i iznaći načina da se grad kulturno revitalizira. To je bit priče, a stadioni, aerodromi i sva ostala infrastruktura nam može samo pomoći i poslužiti kao instrument da se turistička priča nadogradi i dobije svoj potpuniji sadržaj.