Ništa
Sutra su lokalni izbori i građani Grada Osijeka imaju priliku izabrati novo Gradsko vijeće i gradonačelnika Grada Osijeka. Drage građanke i građani, budite bez brige! Za koga god ubodete budite sigurni da ste pogriješili i istovremeno dobro odabrali. Oksimoron? Nipošto!
Od plejade kandidata koji su imali priliku u medijima iskazati svoje gradonačelničke planove i preferencije ispada da se svi slažu da Kopiku treba obnoviti, izgraditi nove vrtiće i igrališta, pomoći mladima u stambenom zbrinjavanju, zaustaviti izgradnju novih ružnih stambenih zgrada, pomoći lokalnom gospodarstvu, umirovljenicima, braniteljima, obnoviti vozni park GPP-a, dovesti turiste, revitalizirati aerodrom koji sada služi za slijetanje živih umjesto čeličnih ptica, ulagati u kulturu, pobiti komarce, obnoviti pruge kako bi željeznička komunikacija profunkcionirala i još svašta nešto. Respektabilan, impozantan broj projekata i planova o kojima se zapravo uopće nisu mogli čuti disonantni tonovi. Svi se slažu o tome što treba učiniti kako bi Osijek sutra bio veći, moderniji, bogatiji i kulturniji grad. Program je jedan i svi ga potpisuju. Zato za koga kod budete glasali – dobro ste odabrali.
Jeste li istovremeno pogriješili? Veoma izgledno i vjerojatno. Naime, svi manje više znamo i to je hrvatska politička praksa već milijardu puta dokazala i prokazala da je najjednostavnije ispucavati puno obećanja, naslagati ih jedno na drugo i sutra, odnosno kada prođe mandat i kada budete opet tražili svoje mjesto pod političkim suncem, nitko se neće sjećati onoga što je bilo i što je prethodno obećano. Puno je informacija u medijskom prostoru, one se gomilaju svaki dan i o onome što je bilo prije četiri pet godina malo tko vodi i uopće može voditi računa.
Zanimljivo je, ipak, da su TV rasprave između kandidata bile mlake i dosadne. Nije bilo izvlačenja prljavog veša, priče o pogodovanjima, čudnim poslovnim praksama grada (osim u dijelu koji se tiče velikog businessa koncesioniranog parkinga u čemu smo prilično jedinstveni slučaj u RH), problemu s odlagalištem smeća koja se nalazi u neposrednoj blizini gradskih naselja, problemu prijeteće naplate negativne arbitražne odluke zbog otkazivanja ugovora o gradnji regionalnog odlagališta, problema sa slabim sveučilištem koje broji oko sto (brojkom 100) puta manje stranih studenata godišnje nego naš mađarski pandan Pečuh, problema s naruženim centrom grada u kojemu postoji cijeli niz praznih lokala, nizu gradskih lokacija podobnih za snimanje horor filmova (pisao sam o Tvornici šibica Drava), načinu na koji će se u budućnosti stručno i nepristrano pristupiti rješavanju komunalnih problema u pojedinim gradskim četvrtima itd. Riječ je problemima i stvarima o kojima je trebalo jasno progovoriti kako bi se pomoglo građanima da identificiraju probleme i razmisle o tome što nas doista može pokrenuti iz mrtve točne, stagnacije u koju smo zapali i koja će nas tlačiti u vremenu ispred nas. Doduše, izuzev dvojice prekaljenih političara gospodina Šišljagića i Hama moglo se primijetiti i to da je razina diskursa i uopće sposobnosti izražavanja u vidu sklapanja smislenih prosto proširenih rečenica u najmanju ruku osrednja što mi je osobno bilo i najveće razočaranje kada su u pitanju kandidati za gradonačelnika grada koji slovi kao centar slavonske i akademske izvrsnosti.
U krajnjoj liniji nije bilo ni riječi o tome kako je Grad uopće funkcionirao u proteklo vrijeme iako uopće nije imao gradonačelnika s obzirom da je gospodin Vrkić bolestan. Čini se da imao-nemao gradonačelnika, Osijek u onim nekim svojim bazičnim funkcijama funkcionira pa ispada da mu gradonačelnik baš toliko i ne treba. Očigledno postoji već netko tko će upravljati procesima i Gradom. Tramvaji voze, trgovine koje rade – rade, smeće se odvozi, promet se odvija, semafori mijenjaju svjetla, rupe se kada postanu velike saniraju, kada preraste trava se pošiša i hortikultura uredi. Zato neće pogriješiti oni koji nemaju za koga glasati i sutra budu pasivno promatrali što će se dogoditi. O tome što će se dogoditi ne treba dvojiti. Ništa je uvijek i jedino bilo – ništa.