Izbori broj dva

Bliži nam se drugi krug lokalnih izbora i izvjesno je da će mladi HDZ-ov kandidat preuzeti funkciju gradonačelnika Grada Osijeka, slavonske metropole, najvećeg grada Slavonije i Baranje i zapravo najvećeg grada cjelokupnog prostora od Zagreba na zapadu, Novog Sada na istoku, Pečuha na Sjeveru i Banja Luke i Zenice ili Sarajeva na južnoj strani teritorija ovog dijela Europe.

Bilo bi izvrsno kada bi se uz Osijek osim pridjeva najvećeg grada Slavonije i Baranje vezivalo još neki poput npr. najvećeg industrijskog grada, najboljeg sveučilišnog središta sve do Zagreba, Budimpešte i Beograda, glavnog prometnog stjecišta, važnog turističkog odredišta ili barem pridjevi komunalno urednog i otvorenog grada koji u globalnim kretanjima današnjice ima jasno zacrtanu sliku razvoja i budućnosti. Pri tome kad kažem industrijskog grada ne mislim industrijskog grada koji počiva na jednostavnoj industriji, to uostalom mi nikada nismo bili, čak niti u vremenu kad smo slovili za industrijsko središte bivše Jugoslavije, već industrije primjerene vremenu i tehnološkom dobu u kojem živimo. Iako, ruku na srce, još mi nije jasno kako može propasti takav jedan jednostavan i rudimentaran business poput proizvodnje šibica i sličnih proizvoda koji su uvijek u širokoj uporabi. Ono što sada imamo je da ruševine šibicire, nekad nadaleko poznate uspješne tvornice i dalje stoje u centru grada, nagrđuju njegov izgled i otpadom truju građane. Bilo bi dobro kada bi bila riječ o jedinom primjeru te vrste.

Vratimo se na izbore. Nedvosmisleno, svi se kandidati slažu oko svega i na to sam bio ukazao u prijašnjem postu. Neugodnih razgovora, prozivaka, pravih podmetanja i kvalitetnih debata nije bilo pa je tako izostala kvalitetna komunikacija s građanima o tome što treba napraviti da bi se pokrenuli s mrtve točke. Jednostavno ispada da su svi složni da treba napraviti niz građevinskih i inih iskoraka kako bi naš Grad sutra bolje konvergirao s razvijenim europskim gradovima.

Osječani dakle biraju vertikalu, horinzontalu i dijagonalu i misle da će se stvari u kratkom roku početi razvijati u pravom smjeru. Opravdavam taj izbor građana. Pa nisu građani blesavi! Oni znaju da smo mi visoko centralizirana država u koju bi trebao u narednom razdoblju pristići visoki iznos sredstava na ime projekata i pomoći iz Europske unije pa misle da će biti jednostavnije poslovati sa Zagrebom ako se uspostavi uska linija komunikacije između ovdašnjih i centralnih vlasti. Iako rezultati izbora od prije desetak dana pokazuju da takva izravna komunikacija donosi malo koristi jer će se u mnogim gradovima unatoč postojanju vertikale vladajuće strukture promijeniti, naši se građani još uvijek dobro sjećaju da smo mi ovdje imali loša iskustva s projektom odmetnute regionalne političke platforme, a osim toga i ptice na grani znaju za primjer Zadra u koji se u jednom trenutku slilo puno para budući da je jedan čovjek bio u poziciji u svoj grad usmjeriti velike razvojne projekte.

Naravno, veliko je pitanje trebaju li Osijeku neke nove velebne zgrade i mega projekti. Imamo mnoštvo primjera u Gradu, javnih do privatnih investicija nad kojima postoje upitnici i nad kojima lebde pitanja zašto i čemu (zgrada Poljoprivrednog fakulteta, zgrada autobusnog kolodvora, Eurodom itd.). Funkcionalizacija prostora, njegova maksimalna iskorištenost i operacionalizacija je u modernom svijetu danas imperativ pa nije uobičajeno da se grade ogromne skupe zgradurine za malo studenata, mega kolodvori za malo putnika ili da moderni novi poslovni prostori zjape prazni godinama. Ako se svemu pribroje troškovi održavanja i režija onda je čovjeku jasno da je kod nas vladala megalomanija tamo gdje ne treba, a tamo gdje treba nije se ulagalo (bolju bolnicu, siguran i protočan promet, više vrtića, igrališta, zelenila, moderan sustav upravljanja otpadom, nova pametna rješenja u gradu, bolju vizualizaciju grada ili pak u edukaciju stanovništva kako bi shvatili da je naša jedina šansa ubrzano se približiti idealu modernog i kulturnog europskog grada.  

Osijek je zapeo u interesnim mrežama i jeftinom politikanstvu i danas tabori tamo gdje mu nije mjesto. Najgore od svega, situacija u gradu i njegovo opće stanje je samo za sebe postalo parametar za prosudbu kamo idemo i što nam je činiti da se stvari poprave, umjesto da su se razvojne prilike i šanse prosuđivale i krojile prema iskustvima i politikama naprednih i propulzivnih mjesta i gradova. 

Primjerice – o gradskom prometu se tijekom suočavanja gradonačelničkih kandidata nije govorilo. Govorilo se o tome kako trebamo novi aerodrom i novi kolodvor iako do sadašnjeg kolodvora vode katastrofalne pruge, a aerodrom bi čak i ovakav kakav jest mogao servisirati veći broj zrakoplova dnevno, a servisira malo ili nimalo.  Zar doista nitko ne razumije da smo mi u komunalnom i prometnom neredu koji se mora početi sustavno i planski rješavati? Pogledajmo samo koliko sada ima biciklista i električnih romobila u gradu otkako je Bolt došao te ujedno nikad više automobila….zar to ne poziva na promišljanje o problemu i donošenju nekih kvalitetnih prometnih mjera i odluka?

Nitko nije govorio o tome kako će se grad u budućnosti rješavati ruševina kojih ima u gradu, ruševina koje često nisu niti adekvatno osigurane, pri čemu ne pričam samo u starim industrijskim postrojenjima. Zašto nije nitko izašao s idejom da Grad ta zemljišta otkupi i omogući privatnu investiciju stanogradnje višestambenih zgrada pod unaprijed propisanim uvjetima? Mi više danas nemamo firmu koja bi samostalno mogla izgraditi jedno veće naselje, ali ako bi se privatnom kapitalu omogućilo da gradi zgrade na atraktivnim gradskim lokacijama, nešto novo i  primjereno vremenu u kojem živimo sa svim sadržajima koje kulturna stambena naselja moraju imati (dovoljno parkinga, mali park, dječje igralište), izgledno je da bi se stvari pokrenule s mrtve točke, kontaminirajuće ruševine uklonile, a Grad oplemenio s novim stambenim i poslovnim prostorima uredne vizure. Ono što danas imamo je doista krezuba novogradnja koja se uočava diljem grada koja se nikada i nikako neće moći stopiti i uklopiti u lijepu gradsku cjelinu. O čemu pričamo…u Osijeku se prozori na stanove ugrađuju metar i cvajncih od pločnika i to se dopuštam, netko izdaje dozvole i dopušta devastacije kojih se nikada nećemo riješiti.  

Zašto se, u krajnoj liniji nije otvoreno pričalo o potrebi da se napuste dosadašnji, u najmanju ruku čudni procesi i prakse jer osim što je usputno spomenuta činjenica da je Grad lukrativni business parkinga davnih dana koncesionirao ni o čemu se nije otvoreno govorilo, a poneka tema bi se sasvim sigurno našla.

Zašto nije ukazano na činjenicu da smo mi kao regija u strašnom demografskom u problemu i da zbog toga Grad Osijek ne može trpiti da je Sveučilište slabo ili bolje reći nikako internacionalizirano. Pa nije isto kada u Gradu studira 2000-3000 tisuće stranih studenata ili njih 30 ili 50! Nema dovoljno smještaja? Neka sveučilište objavi javni poziv svim građanima za izradu liste za iznajmljivanje stanova po prethodno definiranim ugovornim uvjetima o čijoj će urednoj realizaciji skrbiti samo Sveučilište. Toliko o akademskoj pameti i viziji koja vlada ovdje kod nas. 

Nas ovdje u Osijeku, pored pada broja stanovnika koji smo doživjeli u odnosu na neka prethodna vremena muče problemi koji su fundamentalne naravi. To je najvažnije i ključno za shvatiti. Naš problem je činjenica da ovaj post-ratni Osijek nikada nije imao uzor po kojemu se trebao ravnati. U prošlosti su ti uzori postojali kao i pravila igre jer da nisu veliko je pitanje kako bi Osijek izledao i čime bi se mogao podičiti.  Da je netko nekada ozbiljno, a ne samo turistički otišao u Lausanne, Canada Bay, Vicenzu, Maribor, i drugdje, sve odreda gradove prijatelje Grada Osijeka i pogledao što se tamo događa i kako se neke stvari rade možda bi ovdje kod nas vidjeli neke pomake.

Pogledajmo samo kako izgleda naš centar grada. Jesmo li se zapitali zašto je u Pečuhu, inače također gradu prijatelju Osijeka izgrađen trgovački centar Arkad u centru grada, a ne na poljani izvan grada? Odgovor je jednostavan. Mađari nisu bili glupi pa su neke vlasti tamo znale da ako se takav jedan trgovački centar izgradi izvan grada da će centar grada izgubiti na atraktivnosti za robne marke i trgovačke kuće. Znači u jednom trenutku učinjena je fundamentalna greška i sada treba puno više pameti da se stvari poprave nego što bi trebalo da su donesene neke prave odluke u pravo vrijeme. 

U slučaju da dijagonala, horizontala, transverzala i slično prorade na valu dotoka novca iz Europe mora se shvatiti da Osijek ne smije ponovno doživjeti besmisleno trošenje novca. Ključ našeg razvoja nije u izgradnji novih velikih mega zgrada i realizaciji nekih velikih projekata, već u rješavanju problema fundamentalne naravi.

Problemi fundamentalne naravi su nerad, klijentelizam, neorganiziranost, nesposobnost,  neodgovornost, neznanje, sablazno kriminalan sustav koji je uspostavljen na svim razinama koji nas je vraćao nazad dok su drugi grabili krupnim koracima naprijed na valu izgradnje i promocije svojih mjesta kao (naj)poželjnijih mjesta za život i rad.