2K

Nisam jedanput čuo izjavu tipa „Samo neka se malo uredi Kopika i riješe komarci i vlast će moj glas imati godinama.“ Mislim da nije uvijek bila riječ o šali zato što doista ima ljudi koji Kopiku i komarce (2K) percipiraju kao temeljne probleme Grada Osijeka, kao osi na kojima je sazdan život u Gradu. Tako imamo situaciju da doista u očima mnogih ljudi temeljni problemi nisu izostanak napretka, odlučnosti da se riješimo aveta iz prošlosti, izostanak konvergencije prema višim komunalnim standardima po uzoru na slične gradove u zapadnoj i sjevernoj Europi, dakle stvaranje okružja u kojemu će kvalitetno i propulzivno okruženje za rad i život biti dominantne, najvažnije i u Hrvatskoj svima poznate karakteristike Grada Osijeka.     

Imam svoje mišljenje o 2K. 

Kako je Kopika izgledala nekad i kako ona izgleda sada poznato je starijim Osječanima. Nekada je, da ne bude nikakve zabune, bila riječ o pravom velikom uređenom kupalištu s bazenima i pratećim sadržajima. Nije Kopika bila jedino kupalište u Gradu –  osim Kopike postojala su i druga manja lokalna kupališta, a sjećam se i toga kako su jedno vrijeme tijekom devedesetih postavljeni pontoni na obje dravske strane koji su tada bili odlični kao „odskočna daska“ za kupanje. Danas Kopika takva kakva jest predstavlja ništa drugo do prikaz dugogodišnje devastacije grada i izvrstan prikaz „osječkog stanja“, rezultat dugogodišnjeg nemara, nerada i opskurnih praksi koje su bile utjelovljene u svim vlastima koje nisu prepoznale koliko je važno da jedan veći grad koji leži na jednoj većoj rijeci ima uređeno barem jedno veliko riječno kupalište.  

Nije bez razloga Kopika bila neizostavno pitanje tijekom debata kandidata za gradonačelnika Grada Osijeka na lokalnim i inim televizijama. Problem Kopike je postao toliko evidentan da se o njemu napokon trebalo očitovati. Međutim, građanima mora biti jasno kako očekivanje da će se nešto konkretno i veliko dogoditi u kratkom razdoblju s Kopikom jedno prilično nerealno očekivanje. Naime, jedna cjelovita rekonstrukcija Kopike s novim bazenima i svim popratnim sadržajima je jako skup posao i nije realno očekivati da se nešto grandiozno realizira u kratkom roku, sasvim sigurno ne s vlastitim sredstvima i zaduženjima. 

Naravno, ključno je pitanje je li učinjena bilo kakva analiza o tome što nama zapravo treba? Treba li nama nova rekonstruirana Kopika s nizom bazena, nekakakvim čudesima, skakaonicama, toboganima i novotarijama? Treba li Osijeku ganc nova Kopika? Mi sami za temeljitu rekonstrukciju i obnovu nemamo para jer smo opljačkani i u mnogim svojim parametrima temeljito uništeni. Do kada ćemo čekati na europske pare da se ganc nova Kopika s bazenima i pratećim sadržajima realizira? Konkretni vremenski okviri su prilično mutni i nejasni. Koliko godina je potrebno da se takav projekt dovrši i konačno odobri na svim mogućim razinama i koliko dugo ćemo poslije toga čekati da se sve građevinski realizira? Tri godine? Pet godina? Sedam godina? Dva mandata? Još duže?

Jedino pravo „istinsko“ pitanje glasi: kakva Kopika Osijeku zapravo treba? Sve ove godine tijekom kojih ne rade bazeni (a oni nisu bili primjereni, vjerojatno niti higijenski uredni niti onda kada su radili) dale su jasan odgovor na pitanje.

Ono što Osijeku treba je Kopika koja će biti uređena kao veliko riječno kupalište s urednim toaletima i ugostiteljskim objektima koji će odgovarati svim higijenskim standardima! Odgovornost za toalete je dakako na samom Gradu dok je potonje stvar privatne inicijative kojoj Grad treba propisati okvir za ugostiteljsku djelatnost.

Kopika treba sigurnosni pojas – plutajuću barijeru i bay watch službu koji će davati do znanja da je kupanje u Dravi pod nadzorom i samo donekle sigurno. Bazene se davnih dana moglo zatrpati i otvoriti prostor za veliki travnati parking, eventualno izgraditi sportska igrališta, napraviti deset teniskih terena za besplatnu i javnu uporabu. Osijek treba i zaslužuje moderne bazene koji će raditi i zimi, bazene kakve su dobili drugi gradovi koji nam nisu ni do koljena, a mi pri toj raspodjeli ostali na onome što nam je servirano već davno. Pa zar nije sada bjelodano i jasno kako su građani ovdje godinama vučeni za nos i kako se ništa nije poduzimalo u interesu samih građana? Odnosno kome to već nije jasno teško da će postati!

Ukratko – umjesto dugogodišnjeg čekanja u pogledu Kopike nameće se jednostavna ideja koja se može bez ikakvih problema realizirati u kratkom roku i to s gradskim novcem. O tome hoće li biti pameti i interesa da se tako nešto i dogodi – živi bili pa vidjeli!

Komarci su drugi veliki problem Osijeka. Doista jesu, nije dobro kada malu djecu izbodu komarci jednako kao što nije dobro da Grad nema novaca sam se boriti protiv komaraca nego treba državnu pomoć.  Osim što smo opljačkani još smo i nerazvijeni i za sve trebamo pomoć (pogodite jesu li nerazvijenost i pljačka u međusobnoj svezi!). Međutim neovisno o tome kako će se osiguravati novci za posao tretmana komaraca najvažnije je da mi svi ovdje prvenstveno postanemo svjesni kako se komaraca nikada nećemo riješiti. Živimo u neposrednoj blizini jedne velike zaštićene močvare, vjetrovi i povoljne hidrološke prilike lako dovode do poplave s komarcima u samom Gradu i obližnjim naseljima.

Drugim riječima komarci su naša sudbina. Čak i ako se uvede sistem veoma intenzivnih tretmana imat ćemo komaraca. Pravila su se promijenila. Kad sam bio dječak sjećam se kako bi avioni nadletili Grad, svi bi pobjegli zatvorene prostore i komarci bi samo popadali nakon tretmana jakom kemijom. Nije više dopušteno koristiti sredstva koja su se nekad koristila. Netko će reći da se radi o lažnim ekološkim i novodobnim moralnim nonsensima u redakciji Europske unije i ekoloških aktivista, ali nije baš tako. Razvijeni svijet najveću pažnju poklanja ekološkim pitanjima, u krajnjoj liniji fondovi za oporavak Unije nakon korona krize u velikoj mjeri bit će usmjereni realizaciji ekoloških projekata. Ta se pozornost posvećuje zato što su razvijene zemlje svoju prirodu već dosta uništili i poremetili. Povratak prirodi, zelenim površinama, uzgajanje ekološke hrane, uporaba ekoloških sredstava prijevoza…to su predstavljeni parametri za budućnost.

U tom smislu jedino je realno uzeti kako će biti godina kada će komaraca biti više i godina kada će komaraca biti manje pa će ih trebati i manje špricati. Čim se prije pomirimo s našom mosquito sudbinom, spriječimo da proračunska sredstva odlaze na kojekakve besmislene projekte i ideje, a istovremeno osiguramo da ona sredstva koja pripadaju Gradu doista i pritječu (sjetimo se samo situacije koju imamo s parkingom), tada će se moći uspostaviti model još redovitijih tretmana komaraca što bi posljedično moglo dovesti do toga da našu pažnju usmjerimo na druge probleme koje smo, čini mi se, davnih dana izgubili iz vida.   

Grad Osijek je sveden na to da nema tričavih par milijuna za tretiranje komarac jer kada su potrebna dodatna sredstva tada se praktički mora izvršiti rebalans proračuna. Po meni to je jasan znak da je stanje financija u Gradu katastrofalno i to jest problem. Gdje su pare? Pare su nestale i para nema, a budući da se oslanjamo na pomoć ispada da pare i nisu problem. Ali ako nemamo za komarce teško možemo imati za revitaliziranje Kopike…….postavlja se pitanje što nam je činiti…..možda je doista jedino rješenje da se aktiviraju sve raspoložive horinzotalne, vertikalne i dijagonalne spone pa da se u Zagrebu nekako dogovori, iskamči i užica 5-10-15 milijuna kuna za Osijek. Nama više od toga ne treba jer 2K su ipak samo dva sporedna, ali nama najvažnija pa samim time i jedina problema Grada Osijeka.