Gajba

Naše katastrofalne lokalne novine Glas Slavonije koje sasvim sigurno snose veliki dio odgovornosti za stanje u našem Gradu nedavno prenose vijest o problemu ponude, potražnje i cijena stanova za najam uoči početka nove akademske godine. Među inim može se pročitati kako se cijene stanova bez režija kreću između 1000 i 3800 kn, a s lokalnim posrednikom u prometu nekretninama povela se rasprava i o tome što bi bila u cijeloj priči fer cijena za najam stana u Osijeku s obzirom na procijenjenu vrijednost stana i njegovu (tržišnu) kapitalizaciju. Agent za nekretnine također navodi da se malo toga odvija po pravilima pa tako i to da bi svi trebali platiti porez i prijaviti boravište najmoprimca, ali da to čini tek dvadeset posto ljudi. Doslovno protumačeno, može se reći da je ⅘ najmova u Gradu Osijeku pravno neuredno, nadležna porezna uprava nema potrebne informacije za razrezivanje poreza i povrh svega naše nadležne službe sigurnosti pojma nemaju tko se gdje nalazi i boravi. Problem naplate neplaćenih računa za režije koji uobičajeno terete najmodavca koji stan renta “na crno” su posebna priča i problem. 

Zaključak koji se može izvesti iz onoga što prenosi Glas Slavonije jest kako je premalo  stanova u ponudi u Osijeku što je dovelo do toga da cijene skoče u nebo pa je Osijek danas cijenama uz bok jednom Grazu. Doista mislim da je svaka usporedba Graza i to ne samo u komunalnom kontekstu (https://youtu.be/UYItFIoPTs4) već i Graza kao poslovne (http://www.wirtschaft.graz.at/) i sveučilišne sredine (https://www.youtube.com/watch?v=aVTDlspprIY) i Osijeka izlišna. Naime, znamo što je Osijek danas. Osijek je sredina s ograničenim poslovnim prilikama u pogledu zapošljivosti, grad s brojnim komunalnim problemima i grad sa Sveučilištem koje tek treba pronaći svoju razvojnu nišu i put razvoja (u tom pogledu, a s obzirom na prošlo i sadašnje stanje stvari najbolje je nemati posebna očekivanja).

S druge strane Osijek je, ipak, najveći grad Slavonije i Baranje koji ima određeno povijesno i kulturno naslijeđe. Upravo to povijesno i kulturno naslijeđe i dobar položaj uz rijeku Dravu čini Osijek sredinom koja je atraktivna za život, posebno iz perspektive niza malih i propalih ili nešto većih, ali ne osobito uspješnih i propulzivnih, prije usporenih, vulgarno rečeno birtijaških mjesta za život. Također treba uzeti da korpus ljudi koji je doselio u Osijek iz različitih mjesta slavonske ravni u budućnosti bit će sve manji zato što je bazen suh – u Slavoniji je malo mladih ljudi, ostalo je mahom staračko stanovništvo i veliko je pitanje hoće li u budućnosti povratnici iz Njemačke spremno kupovati nove gradnje, ovakve i onakve vrtove i vile, odnosno hoće li domaće mlado radno stanovništvo imati tisuću i petsto ili sedamsto ili koliko već eura za kvadrat novih gradnji ukoliko ne bude novih ekstremnih subvencija od strane države, odnosno hoće i Zagreb pogoditi (nedajBože) još jedan potres pa da ljudi shvate koliko je zapravo idilično živjeti ovdje na istoku Slavonije, naravno ukoliko im to posao i druge životne prilike dopuštaju. 

Odgovore ne znamo – ali ono što znamo jest da su stanovi u Osijeku skupi, a kad su skupi stanovi tada su skupe i rente! To je staro pravilo.

Čudno, možda će netko reći….Ovo osobito ako se prisjetimo da je Osijek mjesto koje je gospodarski temeljito ruinirano i mahom ovisno o poslovima vezanima uz državnu ili paradržavnu kasu. To bi razumnog čovjeka navelo na zaključak da prodaja novih stanova nije nešto što će i budućnosti biti izvjestan i lukrativan posao. Štoviše, razumnije je pretpostaviti da je riječ o još jednom tipu posla koji funkcionira po principu “dok iđe iđe”. Investitori koji u posao nisu ušli sa svojom posljednjom kunom možda još i dočekaju naplatu svoje investicije, međutim i njima bi mogao nastati problem ukoliko Europska unija pritisne Hrvatsku da uvede porez na nekretnine o kojemu se svako malo priča pa im neprodani stanovi kroz određeno vremensko razdoblje postanu opterećenje. Tada će stavljanje neprodanih stanova u funkciju postati imperativ i to će vjerojatno utjecati i na cijenu najma koja je očito porasla na do sada nedostignute razine.

Naravno, netko će reći i to je svakako točno kako jedan od razloga zašto je cijena stanova i rente danas visoka vezana uz činjenicu da nije lako sazidati a kamoli obnoviti stari stan ili nekretninu. Treba imati puno novaca, cijene su porasle, nije lako naći dobru ekipu ljudi, poželjno je biti u stanju samostalno odraditi puno poslova u vezi obnove i pratećih poslova. Promijenila su se vremena i u pogledu komfora života. Prije je bilo normalno da četveročlana obitelj normalno živi u 75 kvadrata, a danas nije rijetko naći kada jedna ili dvije osobe žive u većim prostorima.

Sve ovo što je rečeno su, manje-više, općepoznate činjenice. Pa ipak te činjenice nisu dovoljne da se izvede nedvosmislen zaključak o našem, osječkom stanju. Problem u ocjeni osječkog stanja je što mi ipak imamo premalo informacija da zaključujemo o bilo čemu. Koliko u Osijeku ima nekretnina koje se prazne i potencijalno iskoristiti za studentske najmove? Koliko ima nekretnina koje treba obnoviti i na neki način revitalizirati da bi bile podobne za najam? Zašto ljudi ne prijavljuju ugovore u najmu? Je li riječ o tome da je porezno opterećenje previsoko ili je jednostavno riječ o nečemu što je uvriježeno kod nas zato što samo pravno neuredna sredina (ovo glede i unatoč tome što u Gradu imamo Pravni fakultet i niz drugih institucija koje promišljaju, stvaraju i primjenjuju pravo)? Koliko stanova u zgradama novijih datuma zjapi prazno i neprodano i zašto je vlasnicima u interesu da takve nekretnine ne budu u funkciji?

Istraživanja se uobičajeno provode u sklopu istraživačkih institucija koje ne samo da imaju sposobnost prepoznavanja problema globalno i lokalno te u kontekstu lokalnog osjećaju odgovornost prema mjestima u kojima djeluju. Kada već privatni business to nije bio u stanju zato što je mali, neinventivan i slab, kako objasniti da Sveučilište koje kao institucija utjelovljuje sposobnost, pamet, kreativnost i sve druge najbolje vrline imanentne za akademiju nije ništa poduzelo da se problemu smještaja studenata pristupi na jedan novi, primjeren i adekvatan način. Bez velikog broja studenata koji će studirati u svojstvu redovnih studenata i tijekom cijele akademske godine prebivati u Osijeku Sveučilište nikada neće ostvariti svoje potencijale što jasno upućuje na zaključak kako je smještaj nedomicilnih studenata jedan od problema koji treba adresirati. 

Taj se problem na razini Sveučilišta prvenstveno trebao prepoznati, a potom se moglo i djelovati, primjerice na način da samo Sveučilište prikupi raspoložive podatke i učini jednu preliminarnu analizu te u konačnici javno pozove sve zainteresirane građane i pravne osobe koje žele rentati svoje prostore studentima da se obrate Sveučilištu kako bi Sveučilište poduzelo potrebne radnje da se ti prostori kategoriziraju, po potrebi bazično urede i uniformiziraju i da, naravno, Sveučilište preuzme cjelokupni posao cjelokupne papirologije i nadzora nad izvršenjem ugovora o najmu. Ako bi neki prostor “s čistim papirima” trebalo urediti radi stavljanja u funkciju i opremiti potrebnim namještajem zašto taj posao na sebe ne bi preuzelo Sveučilište koje bi se potom naplatilo odrađeni posao kroz ugovornu proviziju ili na neki drugi primjeren način. Građani bi imali sigurnost jer bi cjelokupni posao najma dobio odliku dugoročnosti i održivosti (tijekom cijele, a ne samo akademske godine), dok bi se Sveučilište prometnulo u instituciju koja studentima koji optiraju za studiranje u Osijeku omogućava cijeli niz usluga, uključujući i pomoć s pronalaženjem smještaja. 

Neostvariv projekt? Zašto? Zbog nesposobnosti struktura? Činjenica jest da je Sveučilište u Osijeku kilometrima daleko od najprostijeg ideala sveučilišta zapadnog tipa koje krasi visoki stupanj organizacije i određeni stupanj internacionalizacije. Mi ovdje u Osijeku nemamo čak ni University Center kao mjesto u kojemu se mogu dobiti sve potrebne informacije i usluge vezane uz studiranja za domaće i strane studente pa doista zvuči blesavo zagovarati angažman Sveučilišta u poslu pronalaska i najma stanova za studente. 

A opet….možda kod nas mora biti tako kako je, neorganizirano i divlje….inače stvari ne bi funkcionirale na način na koji sada funkcioniraju, a to mnogima ne bi odgovaralo odnosno očigledno mnogima odgovara. Ti mnogi sasvim sigurno nisu naši sadašnji i budući studenti za koje i dalje vrijedi pravilo – snađite se kako najbolje znate i umijete.