Komunalna naknada i nakarada

Posljednih tjedana mnogi građane pohode zdradu naše gradske uprave u Kuhačevoj ulici tražeći objašnjenje za pristigle uplatnice za komunalnu naknadu.
Problem komunalne naknade je kompleksan. On ima svoju teoretsku pozadinu i podlogu koja se može sagledati u komparativnopravnom kontekstu (neke zemlje imaju porez na nekretnine, tzv. property tax, Grundsteuer), a postoji i niz problema oko aplikacije komunalne naknade u praksi (primjerice zastara i naplata davanja, isticanje prigovora protiv zaprimljenih rješenja i dr.). Ipak, jedan poseban aspekt, u naravi mješovitog karaktera smatram ključnim za uspostavu urednog i pravednog sustava komunalne naknade. O tom se aspektu u našem političko-pravnom sustavu ne raspravlja zato što je izgledno da bi svaka rasprava dovela do zaključka da sustav ovakav kakav jest uspostavlja jednosmjeran odnos u kojemu su građani obveznici i platiše, a jedinice lokalne uprave i samouprave samo ovlaštenici na ubiranje prihoda od komunalne naknade, bez ikakve obveze da komunalne standarde i red dovedu na prihvatljive i za građane primjerene razine.      
Stari, puno puta mijenjan i dopunjavan propis – Zakon o komunlanom gospodarstvu iz 1995. godine je komunalnu naknadu definirao kao prihod proračuna jedinice lokalne samouprave navodeći da je namjena prkupljanja komunalne naknade financiranje odvodnje atmosferskih voda, održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje groblja i krematorija, javna rasvjeta itd.  Ne ulazeći u detalje i razrade koje je određivao tadašnji propis, ključni moment cijele priče je da su postojale određene dvojbe o pravnoj naravi komunalne naknad, pa se postavilo pitanje je li riječ o usluzi koju građani plaćaju ili je riječ o svojevrsnom poreznom davanju, obvezi koja opstoji bez obzira na kvalitetu usluge i okolnosti njezine (ne)isporuke.  Svjesni problema koji opterećuje problematiku naplate komunalne naknade i eventualnih prigovora koje građani i pravne osobe mogu isticati u postupcima naplate ovog propisanog davanja zakonodavac je u novom Zakonu o komunlanom gospodarstvu iz 2018 godine izrijekom propisao da je komunalna naknada novčano JAVNO davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Dakle novim propisom komunalna naknada je određena kao javno davanje što je komunalnoj naknadi dalo sve odlike klasičnog poreza. Tako je postalo izlišno o komunalnoj naknadi govoriti kao o naknadi čije uredno plaćanje podrazumijeva i uredno održavanje i građenje komunalne infrastrukture budući da je riječ o obvezi koja opstoji bez obzira na to u kakvom je stanju komunalna infrastruktra na određenom području, na koji se način (ako uopće) ona održava te postoje li planovi i vremenski okviri u kojima će se ona unaprijediti.
U Republici Hrvatskoj imamo sličnih naknada čije je plaćanje obvezno, dok istovremeno plaćene naknade ni na koji način ne poboljšavaju položaj njihova obveznika. Nedavno se vodila rasprava o obvezatnom doprinosu koji firme plaćaju Hrvatskoj gospodarskoj komori bez obzira što ta ista Komora nije u stanju firmama pomoći u prevladavanju njihovih poslovnih problema, rješavanju nedoumica ili kontinuiranom stvaranju novih poslovnih prilika. Kada tog doprinosa ne bi bilo tada Hrvatska gospodarska komora ne bi mogla djelovati na dosadašnji način već mi se morala transformirati u organizaciju koja će svojim članovima pružati konkretne usluge i na njih prevaljivati konkretne koristi.  Istovjetna je situacija s komunalnom naknadom koja, by the way, nije jedini porez koji tereti građane Osijeka (prisjetimo se samo visokog prireza na plaće koji tereti osobe koje prebivaju na području Osijeka).  
Kada bi, kojim slučajem, građanima bile pružene konkretne informacije o tome što će se obnoviti i unaprijediti u komunalnom životu njihovog životnog okoliša, dakle njihove ulice, naselja, gradske četvrti i slično, definirali vremenski rokovi u kojima će se zahvati napraviti, dale precizne informacije o tome što su godišnji planovi poslova na održavanju postojećih komunalnih instalacija i izgradnji novih, tada bi i ubiranje komunalne naknade kao obvezatnog poreznog davanja bilo jednostavnije jer bi građanima bilo jasno što dobivaju za novce koje plaćaju. Ovako građani komunalnu naknadu plaćaju s ciljem da bi se zastarjeli i učmali politički i komunalni sustav održao u svojem sadašnjem nakaradnom obliku. Na građanima je da se osvrnu oko sebe kako bi sami pokušali uvidjeti postoje li komunalne nakarade i problemi i njihovom životnom okolišu, njihovom naselju i njihovoj ulici. Nažalost, bez bolje participacije građana u životu grada, njihovog konstantnog prigovaranja i interveniranja komunalna naknada će doista postati ono što je zakonodavac osmislio – puko porezno davanje koje tereti građane, dok istovremeno u odnosu na jedinicu lokalne uprave i samouprave ne uspostavlja nikakvu, ama baš nikakvu obvezu da se sredstva doista iskoriste u svrhu za koju su prikupljena.