Wie viel?

Svjetlo dana ugledali su dokumenti u kojima Državni zavod za statistiku daje procjene broja stanovnika u Republici Hrvatskoj zaključno s krajem prošle godine. Procjene su u skladu sa svime o čemu se s vremena na vrijeme govori u medijskom prostoru. Republika Hrvatska ima tek nešto više od 4 milijuna stanovnika, gotovo sve županije pokazuju trend depopulacije osim Grada Zagreba koji je i sam u deset godina populacijski narastao tek neznatno. Drugi veliki gradovi osim Zadra koji stagnira iskazuju pad broja stanovnika u čemu prednjače Vukovar, Sisak, Rijeka, Slavonski Brod i neki drugi manji gradovi. Područje Grada Osijeka s promjenom od oko 7% u odnosu na broj stanovnika iz 2011. uklapa se u opću populacijsku sliku Hrvatske. Procjenjuje se da je krajem 2020. područje Grada Osijeka imalo 100.397 stanovnika.

Točnije podatke imat ćemo kada prođe popis stanovništva i treba se nadati da će dana procjena odgovarati onome što inicijalno procjenjuje DZS. Ukoliko se pokaže da je procjena DZS-a donekle točna, to će samo učvrstiti uvjerenje da popisi stanovništva više nemaju smisla. Živimo u vremenu kada postoje drugi instrumenti i masa kojekakvih sustava putem kojih se može saznati koliko ljudi prebiva u pojedinim mjestima. U krajnjoj liniji u mnogim malim mjestima i selima svećenik, komunalac ili bilo tko drugi zadužen posao može bez ikakvih problema samostalno i ponaosob prebrojati ljude koji tamo prebivaju. Niti pitanja koja su bila postavljena tijekom popisa stanovništva nisu imala osobito smisla s obzirom da su mnoga bitna pitanja izostala. No dobro…pravo pitanje jest: zašto je važno s relativnom točnošću znati strukturu i broj stanovnika na nekom području?

Najkraće rečeno, znati broj stanovnika je u našem civilizacijskom i teritorijalnom kontekstu važno zato što je poznavanje broja i analiza strukture stanovništva usko povezana s ekonomskom perspektivom nekog područja i mjesta. Povijest je toliko puta pokazala i dokazala da je za mala europska mjesta poput Osijeka poželjno da se broj stanovnika blago povećava jer u današnjem svijetu u kojemu prevladava uslužna i potrošačka ekonomija samo rast broja stanovnika u kombinaciji s rastom životnog standarda osigurava da potražnja za uslugama i dobrima bude stabilna, bez prevelikih oscilacija i pada poslovnih aktivnosti. Dakako postoje i mnogobrojne druge prednosti kada je u pitanju povećanje broja stanovnika pa se tako stimulira izgradnja novih stambenih i poslovnih jedinica, proširuje se porezna baza, stvaraju se uvjeti za stabilizaciju negativnih demografskih trendova, u društvu se potiče kreativnost i mijene jer promjene u stanovništvu generiraju nove prohtjeve i potrebe, a u ekonomskoj literaturi utvrđena i je pozitivna korelacija između povećanja broja stanovnika i produktivnosti. Naravno, puno toga ovisi i o strukturi stanovništva koja je u nas, manje-više dobro poznata. U Osijeku i njegovoj okolici živi mnogo starijih i starih ljudi čije se potrebe mogu uredno servisirati samo ukoliko postoji dostatan broj radno aktivnih čiji poslovi i djelatnosti na ovaj ili onaj način podržavaju potrebe starijih sugrađana.

Precizniji statistički podaci iz 2011. godine govore nam da je sam Osijek imao 84,104 stanovnika dok je Grad Osijek s prigradskim naseljima (Brijest, Briješće, Josipovac, Klisa, Nemetin, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica, Višnjevac) brojio sveukupno 108 048 stanovnika. Uočava se i da od pobrojanih prigradskih naselja poseban doprinos  broju iz 2011. daju Josipovac (4101), Tenja (7376) i Višnjevac (6680).  Osobno sam sklon području Grada Osijeka pribrojiti i Čepin sa svojih 9500 stanovnika prema popisu iz 2011., ovo s obzirom da je to mjesto prometno usko povezano s Osijekom i u suštini predstavlja njegovu prigradsku cjelinu. Upravo je taj broj stanovnika iz 2011. ključni broj, temeljni parametar prema kojemu ćemo se ravnati kada dođu podaci popisa stanovništva koji se održava ove godine. Upravo će taj novi podatak, bez obzira što netko mislio i kako ga opravdavao, biti glavno ogledalo i objektivno mjerilo uspjeha gradskog područja i naše slavonske sredine, pokazatelj njezine perspektive ako se stvari ne budu mijenjale, a nema sumnje i da će broj ponovno ocrtati sve moguće promašaje svih mogućih lokalnih i državnih politika.

Bilo bi dobro kad bi Osijek tijekom narednih desetljeća iskazivao mali i stabilan rast broja stanovnika koji će pratiti adekvatna nadogradnja infrastrukture i kulturna prilagodba životu u pristojno velikom gradu. Računica je, naime, sljedeća; da je, kojim slučajem, Osijek iskazivao rast od samo 5000 stanovnika na razini desetljeća počevši od 2001. kada se održao pretposljednji  popis stanovništva, a riječ je o godini koja predstavlja već pristojan odmak od rata te da su se okolna mjesta populacijski povećala za samo 5% mi bi sada bili puno razvijenija i propulzivnija sredina. Nije isto imati 130 tisuća i 90 tisuća ljudi na jednom malom prostoru. U gradu sa 130 stanovnika potražnja i ponuda svih mogućih roba i usluga je znatno veća od potražnje u gradu koji ima 80 ili 90 tisuća stanovnika.

Veliko je pitanje koliko sada područje Grada Osijeka broji ljudi. Znamo samo da je taj broj manji od broja iz 2011., međutim nadajmo se ne puno manji od brojke koje iznio DSZ. Naime, opet se događa migracija sa sela u grad zato što su mnoga sela propala pa se stanovita korekcija brojeva vrši putem doseljavanja sa sela u grad. Pored toga imamo migraciju na razini Hrvatske čiji jedan dio u Osijeku pronalazi prebivalište i mjesto za probitke. Nadalje, pandemija je mnoge ljude spriječila u naumu da svoju sreću potraže u inozemstvu, a neki ljudi su uslijed pandemije izgubili poslove vani pa su se vratili živjeti u Hrvatsku. Ipak, svi znamo masu ljudi koji su se odselili i umrli pa tako sigurno brojevi nisu na razini prijašnjih. U kućama koje su brojale četvero i više članova danas često živi manji broj osoba. Slična je situacija sa zgradama. Često se čini kako zbog broja automobila na prometnicama na području Osijeka živi puno ljudi, međutim moguće je i to da dobar dio tog broja otpada na dnevne migracije pa je racionalno pretpostaviti da bi u konačnici slika mogla biti lošija nego što se misli i procjenjuje.

Jedno je sigurno. Grad Osijek neće postati palanka. Grad ne može postati palanka ako se očuva jedna šira građanska struktura ljudi koji ovdje prebivaju te ako se ona s vremenom nadograđuje. To je proces koji se jednim dijelom odvija prirodnim putem zato što ljudi koji dođu sa sela ili nekih malih mjesta s vremenom postaju svjesni gradskih problema, potrebe za osiguranjem više razine komunalne uređenosti i suživota, oni počinju tražiti zelenilo, parkove i travnate površine, uređen i pošten sustav parkiranja, sanaciju nogostupa i prometnica što uključuje i postepeno popločavanje ulica, stavljanje u funkciju praznih i derutnih lokala, prikladna mala dječja igrališta kod svih većih novih zgrada, uredno odvajanje otpada i jasno razrađen sustav u pogledu svih komunalnih dužnosti i odgovornosti. Izgradnja i razvoj Osijeka mora imati smisla i reda, mora se gledati u budućnost i pružiti kvalitetna vizija ovog mjesta za narednih 5, 10 i 20 godina. Ako sazrijevanje za jedan takav zaključak traje predugo pa se narednih godina ništa ne bude smisleno poduzimalo da se zaštiti interes svih stanovnika i cjelokupne zajednice pitanje je hoćemo li kvalitetno iskoristiti šansu koja nam se pruža u narednom razdoblju kada bi europska i globalna ekonomija trebala rasti na valu olabavljenih monetarnih politika.  Samo grad koji će biti komunalno uređen i atraktivan u skladu sa svim zahtjevima koji proizlaze iz agendi poput zelene tranzicije može dugoročno privlačiti nove stanovnike iz zemlje i inozemstva i biti mirno i lijepo mjesto za kvalitetan rad i život.     

Taj interni aspekt problema, pitanje komunalne uređenosti i atraktivnosti, urednog i modernog Grada jest pitanje koje stoji u izravnoj suprotnosti s onim što je krasilo Osijek svih proteklih godina, a to je razvojna stihija i donošenje cijelog niza svakakvih, često loših odluka. Očito je da Strategije i planovi poput Strategije razvoja urbane aglomeracije Osijek do 2020. godine iz studenog 2017. ili Strategije razvoja Grada Osijeka iz travnja 2014. ili nekih drugih strategija poput Strategije Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 2011-2020. iz prosinca 2011. nisu ispunile ciljeve pa ispada da prave strategije koje će biti provedive i učinkovite moraju biti kratke i jasne, na malom broju stranica, tako da ih da ih svi mogu pročitati, razumjeti i u krajnjoj liniji dobiti u poštanski sandučić kako bi se svi građani postali crno-na-bijelo upoznati s onim što će se učiniti i kako će se u budućnosti postupati u komunalnim politikama i investicijama. Općenito komunikacija između vlasti i građana mora biti redovita i otvorena.

Ako se Grad Osijek ne bude počeo razvijati na način da se sve svoje potencijale uskladi se trendovima koji postoje vani, a tiču se prometnih, zelenih, kulturnih, infrastrukturnih, prekršajnih i drugih politika treba odmah i posve otvoreno reći da ćemo teško napredovati, a osobito nećemo napredovati na neki duži rok.

Konkretne prijedloge je toliko lako iznjedriti, treba samo pratiti ono što se nastoji učiniti u gradovima u inozemstvu koji kotiraju kao najbolja mjesta za život u inozemstvu. Evo nekih prijedloga na brzinu:

a) zašto Osijek ne bi svestrano podržavao tranziciju na bicikle i romobile i krenuo u masovnu prilagodbu i stvaranje prometnih uvjeta za takvu tranziciju, prvotno iscrtavanjem linija i ograničavanjem brzine kretanja vozila, potom kada se steknu uvjeti i priskrbe sredstva i kroz konkretne infrastrukturalne zahvate.

b) zašto se Osijek ne može učiniti Gradom u kojem bi se, za početak, svugdje gdje je to moguće i gdje ima prostora zasadilo drvo prikladne vrste kako bi se u budućnosti učinkovitije mogli boriti protiv klimatskih promjena. Pa nedavno se mogla čuti vijest prema kojoj Pariz u narednim godinama planira zasaditi stotine tisuća stabala kako bi se učinkovitije borio protiv klimatskih promjena. Uopće ne trebamo biti pametni, već samo kopirati i gledati što rade najbolji.

c) uz zadržavanje svih postojećih događaja, manifestacija, festivala i apsolutno svega ostaloga, zašto Grad Osijek ne bi pokrenuo inicijativu da se u Osijeku, kao što je to bilo nekada u prekrasnoj i glamuroznoj dvorani kavane Hotela Central u čijoj se kavani danas nalazi BIPA!!! održava trodnevni ili četverodnevni proljetni blues i jesenski jazz festival (taj kulturocid s kavanom Hotela Central ravan je onome kada je svojevremeno McDonalds našao mjesto u zgradi HNK, inače zgradi koju krase odlike historicizma s dodatnim elementima maurske arhitekture – cit. s Wikipedije),

d) zašto Grad Osijek ne bi počeo stvarati uvjete da se u centar Grada vrati pokoji brend odjeće – ovi koji sada svoje mjesto imaju isključivo u trgovačkim centrima. Cijela ta priča je pokazatelj katastrofalne neusklađenosti plana razvoja i privatnih investicija i činjenice nepostojanja bilo kakve vizije grada i sredine. Zašto se drugim gradovima nije dogodio takav gaf da trgovačke centre pošalju izvan Grada? Ne bi li trebalo malo promijeniti ploču i početi djelovati primarno u javnom interesu, u interesu svih građana i napretka Grada? Naprimjer, zašto se ne bi pitalo državu zašto ne stavlja prazne lokale i prostore u funkciju nego pušta da sve propada i ružno izgleda (danas kada se komunikacija može ostvariti i kada postoji politička vertikala taj posao s centralnim vlastima bi trebao biti piece of cake – država bi u najkraćem roku za sve objekte morala raspisati javne natječaje pod ultra povoljnim financijskim uvjetima s uvjetom početka obavljanja djelatnosti u najkraćem roku plus što bi se Grad angažirao i našao načina da se privatnici koji svoje lokale drže praznima i prašnjavima prisile razmisliti o isplativosti držanja prostora praznim.

e) zašto Grad Osijek ne bi snažno preokrenuo politiku i učinio da krimen zubate i zubatih gradnji svugdje u Gradu jednom zauvijek prestane i da se ubuduće pazi na estetiku te komunalne i infrastrukturne prilike u nekom kvartu. Ako se negdje ne može parkirati više automobila jer i postojeći stanari imaju problema, a planirane zgrade nemaju dovoljno projektiranih parkirališta i adekvatnu zelenu površinu tada to znači da tako velikoj zgradi nema mjesta u danoj ulici ili sredini i da treba projekte prilagoditi mogućnostima neke konkretne lokacije.

e) zašto Grad Osijek ne proširuje pješačke zone i ne uvodi zone mirnog prometa s dobro osmišljenom politikom parkiranja. Prazni prostori i ledine su se davnih dana mogle pretvoriti u velika gradska parkirališta kojima bi upravljao Grad, eventualno uz neki oblik javno-privatnog partnerstva. Nikada mi nije bilo jasno zašto nikome nije bilo u interesu, a posebno Gradu, da se ogromni prostor propale tvornice šibica Drava ili neki drugi prostori koji godinama stoje zapušteni i ruševni u samom centru grada nisu rabili kao veliki i jeftini gradski parkinzi po cijeni jedna kuna jedan sat uz mogućnost dodatne kupovine tramvajske karte do kolodvora i centra za cijenu od jedne kune za tih par stanica. Možda bi takvo jedno rješenje rasteretilo Grad od vozila i s vremenom postalo općeprihvaćeno od strane građana.

f) zašto Grad nikada nije pričao sa Sveučilištem (i obrnuto) kako bi se zajedničkim snagama izvidile mogućnosti privlačenja većeg broja stranih studenata kao što se to čini drugdje u svijetu, ovo radi dinamiziranja ekonomske aktivnosti i općenito internacionalizacije Grada.

Bojim se da ćemo brzo uvidjeti da ovaj privid razvoja koji sada vidimo zapravo nema svoju podršku u broju stanovnika koji ovdje prebiva. Volio bih da sam u krivu. Ako želimo biti Grad koji će biti privlačan za domaće i strance potrebno je potpuno napustiti dosadašnju komunalnu politiku i odmah iznjedriti i napisati novu, onu koja će Grad čvrsto usmjeriti prema tranziciji u jedno komunalno puno kvalitetnije i prosperitetnije mjesto za život.  

O drugom problemu, onome eksterne naravi koji već godinama muči Osijek i cijelu regiju u jednom od sljedećih tekstova.