Uspornici (po ne znam koji put)

Na prostoru propale tvornice (svjetski poznatog masivnog) namještaja Mobilia gdje se sada nalazi trgovina Spar, građanima koji parkiraju vozila na otvorenom prostoru ispred centra poznato je da tamo postoje blagi asfaltni uspornici i znakovi ograničenja brzine. Sigurno nije bez razloga uprava trgovačkog centra dala izgraditi uspornike na parkirališnom prostoru. Naime, bilo kakav nemili događaj na prostoru parkirališta bio bi loša reklama za taj centar, a sasvim sigurno postavilo bi se i pitanje odgovornosti vlasnika za organizaciju prometa na prostoru centra. Očigledno privatni operateri prostora poput Spara ništa ne prepuštaju slučaju što je sušta suprotnost načinu na koji vlasti skrbe o prometu u našem Gradu. Većini građana poznato je da vlast reagira post festum, nakon što neki konkretni događaj upozori na problematiku nekog prometnog stanja ili rješenja i to je u skladu s onim što čovjek može redovito čuti od policajaca koji uglavnom imaju najbolji uvid u stanje prometa na području Grada i šire.

Sramotna je činjenica da vlasti do sada nisu našle shodnim razviti jednu uniformu praksu osiguranja sigurnosti prometa na području Grada, osobito u dijelovima Grada gdje se nalaze škole, vrtići i tamo gdje ne postoje uvjeti za brže kretanje motornih vozila. Nanosi asfalta u vidu blagih uspornika koji će odvratiti bezobzirne  i obijesne vozače da razvijaju brzine veće od dopuštenih nisu pitanje novaca već pameti i odgovornosti, pitanje stvarne želje da se prometno i komunalno stanje na mnogim žarišnim točkama u Gradu dovede u stanje reda i sigurnosti. Ukoliko postavljanje znaka ograničenja brzine, kao što je to slučaj u mojoj ulici gdje je uvedeno ograničenje brzine na 30km/h nije urodilo plodom, što je činjenica koju vlasti priznaju, tada je nužno poduzeti druge mjere da se uvedeno ograničenje poštuje. Običnim građanima može se učiniti da u mnogim drugim banalnim stvarima vlasti su spremne ispisivati kazne i „tjerati red“, ali kada njihov financijski interes ne postoji tada uglavnom izostaje i svaka razumna i potrebna aktivnost. Naravno, ovdje je riječ o bezazlenim stvarima jer prometni red, uredni nogostupi bez rupčaga, osiguranje dovoljnog broja parkirališnih mjesta za stanare gradskih četvrti i druge nevažne stvari nisu dio vizije koja Osijek treba učiniti urednim i kvalitetnim mjestom za život po uzoru na razvijene europske gradove.

Osim toga, postavlja se pitanje kojim se kriterijima ili pobudama vode vlasti kada tamo gdje ograničenja brzine ne postoje uvode model kontrole prometa putem uspornika kao što je to slučaj u Ilirskoj ulici, a tamo gdje ograničenja postoje i gdje su uvedena, ali se od strane mnogih ne poštuju, stvari prepuštaju slučaju. Takve prakse su sramotne i građani moraju smoći snage i hrabrosti da neprestano upozoravaju na uočene prometne i komunalne probleme u svojim ulicama i četvrtima. Apatija i nezainteresiranost za ono što se oko nas svakodnevno događa samo dovodi do ružnog nereda koji nije primjeren niti vremenu niti civilizacijskim i građanskim dostignućima i uzusima na koje se volimo pozivati kada govorimo o našem Gradu.