Attenborough

Tijekom vikenda pogledao sam A Life on Our Planet od David Attenborougha, engleskog povjesničara prirodoslovlja i medijskog djelatnika rođenog 1926.godine. U dokumentarcu Attenborough prikazuje što je radio tijekom života i objašnjava njegovo viđenje promjena do kojih dolazi u prirodi diljem svijeta pod utjecajem emisija stakleničkih plinova i općenito čovjekovog utjecaja. Dokazi koje Attenborough iznosi su više nego uvjerljivi – čak ako je samo 20% onoga što Attenborough iznosi istina svi bi se trebali duboko zabrinuti. Ukoliko je doista točno da su oceani apsorbirali ogromnu količinu energije i plinova te na taj način spriječili progresivnije zagrijavanje atmosfere postoji mogućnost da ćemo u budućnosti svjedočiti još agresivnijim klimatskim promjenama i općem porastu temperature. To će imati dalekosežne utjecaje na naš planet, posredno i na naš mikro okoliš, mjesta gdje živimo i radimo.

Statistika je često neumoljiva. Historiografski klimatski podaci koje ovdje neću posebno navoditi pokazuju da je rast temperature zamjetan diljem Hrvatske. Osijek je nekada imao prave zime. Mama mi je pričala da se, kada se rodila moja teta 1956. godine, u osječku bolnicu ulazilo kroz prokopane tunele snijega, danas nešto potpuno nezamislivo. Kada sam bio dijete veće količine snijega i prave – hladne zime bila su najnormalnija pojava. Sjećam se grada koji je znao biti doslovno zameten snijegom, s debelim snježnim nanosima na cestama i pločnicama. I ti nanosi su trajali, a ne kao danas kada se svaki snijeg kroz dan ili sva pretvori u bljuzgu. Jednostavno rečeno danas su snjegovi rijetka pojava. Kada se i dogodi sniježenje je kratko i značajne promjene temperature su učestale što ostavlja značajne posljedice na biljni svijet koji se često poremeti u toj mjeri da više ne zna o kojem se godišnjem dobu radi. Attenborough je u pravu. Klima se agresivno mijenja zato što čovjek nesmiljeno uništava biljni i životinjski svijet radi maksimalizacije profita i stvaranja novih pogodnih područja za poljoprivredne i druge investicije. Podaci o svemu su nedvosmisleni – dovoljno je pogledati znanstvene izvještaje o stanju Amazonije, područja u Africi i mnogih drugih područja u svijetu koja su još prije pedesetak godina obilovala biljnim i životinjskih svijetom. I ovdje kod nas možemo vidjeti što se događa – kada prođete Našice i krećete se prema Donjoj Motičini i Orahovici ostanete šokirani kada vidite razmjere i način krčenja starih slavonskih šuma. Naravno, neki će reći da se to ništa ne događa „od jučer“ i da je još biskup Strossmayer zaslužan za krčenje ogromnih šumskih područja jer je drvna masa i onda i sada bila velika lova. U danim okolnostima, kada svi znamo kako funkcioniraju stvari u Lijepoj Našoj gdje novac i privatni interesi kroje sve društvene procese koji često, baš kao krčenje šuma, prolaze ispod radara, malo ili nimalo utjehe ulijevaju odredbe Zakona o šumama koje proklamiraju načelo održivog gospodarenja i načelo odgovornosti upravljanja šumama i šumskim zemljištem.   Propisi su kod nas često samo “ludom radovanje”.

Svijest o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju ima dvije bitne odrednice i one moraju biti kumulativno ispunjene kako bi ona stara deviza „Misli globalno, djeluj lokalno“ dobila svoju praktičnu primjenu i realizaciju. Prva odrednica je dobivanje saznanja i (intelektualni) razvoj svijesti o tome što se događa i koji su razmjeri problema s kojima se čovječanstvo u ovome trenutku suočava. Zato je važno čitati i informirati se o problemu te crpiti saznanja poželjnim načinima borbe s problemom. Druga važna odrednica je postati svjestan potrebe da se na mikro razini uvedu politike koje će djelovati kao odgovor na pojave koje samostalno ne možemo spriječiti, ali možemo učiniti puno da na lokalnoj razini provedemo politike koje će pozitivno djelovati na ekologiju grada i naše (mikro) zajednice. Pri tome ne treba izmišljati toplu vodu već se u početku treba voditi rješenjima koja se već apliciraju u drugim modernim gradovima u Europi i svijetu. Jednom kada nas problem bude „ubo u oči“ bit će kasno i malo toga ćemo moći napraviti da naš grad učinimo modernim i naprednim mjestom, odlučnim primjerom ekološkog djelovanja, gradom u kojemu će se kontinuirano raditi na razvoju svijesti o opasnostima globalnog zatopljenja i promociji jednostavnih načina borbe protiv u ovom trenutku nesagledivih učinaka sveprisutnih klimatskih promjena.

Koliko je novih parkova izgrađeno u Gradu Osijeku od osamostaljenja države? Koliko se parkova sada namjerava izgraditi i postoje li bilo kakvi planovi i projekti po tom pitanju? Postoje li planovi da se u ulicama koje nemaju drvorede, ali postoji mogućnost i prostor da bi ih mogli imati učine iskoraci i planski krene u sadnju drveća koje će u budućnosti, kada drveće stasa naše ulice učiniti ljepšima, zelenijima te u konačni hladnijima tijekom žestokih ljetnih vrućina. Svatko informiran zna da je pored upravljanja otpadom zelena infrastruktura jedna od ključnih odrednica moderne europske urbane politike.  

Jesmo li svjesni činjenice da je na gradskim ulicama (pre)velik broj automobila koji su veliki zagađivači i da bi taj broj zbog uvoza starih automobila iz drugih država EU koje se rješavaju starih tehnologija, dizelaša i zagađivača mogao biti još i veći? Može li se razmisliti o tome da se na lokalnoj razini uvede pravilo koje će favorizirati čiste automobile poput vozila na plin koja imaju mnogobrojne prednosti nad vozilima na klasična goriva? Zašto vozila na plin i električna vozila ne bi imala jeftiniji ili još bolje – besplatan parking, je li istražena mogućnost da se za područje županije ukine porez na cestovna motorna vozila (prihod županije) ukoliko je riječ o vozilima koja potpadaju pod kategoriju ekološki prihvatljivih vozila?

Misli li netko da Grad Osijek ima razvijenu mrežu biciklističkih staza? Oni koji to misle nisu uopće svjesni činjenice da samo apsolutna i beskompromisna promocija biciklizma u kombinaciji s drugim prometnim politikama poput općeg smanjenja brzine kretanja vozila može Grad Osijek učiniti friendly gradom za bicikliste, ali i druga moderna prijevozna sredstva poput električnih romobila. Postoje li jasni planovi da se biciklističke staze označe na svim mjestima gdje to postojeća infrastruktura dopušta, čak i pod cijenu „krađe“ dijela kolnika za motorna vozila u korist bicikala kao nadasve zdravog i zelenog načina prijevoza?

Postoje li planovi da se na odabranim gradskim lokacijama instaliraju slavine s pitkom vodom „na dugme“ koje bi tijekom vrućih ljetnih mjeseci omogućavale svima da se rashlade i utaže žeđ? Svima je poznato da gubici lokalne vodoopskrbe nisu zanemarivi te da postavljanje javnih slavina s pitkom vodom ne bi doveli ni do kakvih novih gubitaka za postojeći sustav vodoopskrbe, a sasvim sigurno dostupnost “javne” vode unaprijedila bi komunalni život.

Jesmo li, u konačnici, svjesni da bi uspostava čvrstih temelja za Osijek kao zeleni grad koji je svjestan klimatskih promjena i svega onoga loše što te promjene donose omogućila razvoj novih kreativnih ideja, potencijalno i tehnologija koje bi potom mogle pozitivno djelovati na razvoj svijesti o potrebi stvaranja novog, modernog i zelenog grada, ali i otvaranje novih radnih mjesta u sektoru čiji je rast evidentan diljem svijeta?

Vrijeme će pokazati gdje smo i što smo…bez nasljeđa koje nam je ostavila Austro-Ugarska Osijek bi bio vjerojatno grad bez velikih parkova i perivoja. Jedno je sigurno – ukoliko kritična količina intelektualne svijesti o potrebi transformacije u smjeru zelenog, samoodrživog, urednog, čistog i naprednog grada bude izostala ostat ćemo taboriti na mjestu na mjestu na kojem sada jesmo – čvrstom europskom začelju čija su mjesta rezervirana za male gradove bez pameti i bez ikakvog plana. Bit će kako bude – najgora moguća deviza, ali u nas, nažalost, sveprisutna.