Pandemija, kovid, cijepljenje i potvrde

Ja sam cijepljen dva puta s cjepivom of firme Moderna. Prva doza nije dojmljiva kao druga koja je prava bomba kada je riječ o jednodnevnim nuspojavama (barem sam ja tako doživio cijepljenje s tim konkretnim cjepivom i koliko mi je poznato nisam jedini). 

Cijepio sam se zato što sam se u životu cijepio puno puta i kao dijete i kao odrasla osoba i znam što je cijepljenje, razumijem kako cijepljenje funkcionira i koje su koristi cijepljenja za društvo i civilizaciju općenito.   

Cijepio sam se zato što smatram da je farmaceutska industrija, koja već dugo vremena predstavlja jednu od najvećih industrija na svijetu, s postojećom tehnologijom u stanju u kratkom vremenu proizvesti sigurna cjepiva. Važno je spoznati da su razvijene nove tehnologije, procesi kliničkih istraživanja moraju i sigurno jesu stroži nego prije pedeset godina i ne vjerujem da bi regulatori odobrili cjepivo koje ima ozbiljne nedostatke primjerice, da žene ostaju neplodne, muškarci dobivaju upale unutarnjih organa itd. U krajnjoj liniji da je to sve što se priča među ljudima istina do sada bi sve bilo isplivalo na površinu zato što su stotine i stotine milijuna ljudi na svijetu cijepljene nekim od dostupnih cjepiva. 

Cijepio sam se i zato što mislim da moja država Hrvatska, Europa i cijeli svijet kroz ovu pandemiju može prolaziti bezbolnije ako svi pokažemo solidarnost i shvatimo da je riječ o etičkom pitanju i da jedan uniforman nacionalni pristup može spriječiti da nam se opet dogodi priča koju smo već bili gledali, a to je veliki broj inficiranih i povećani broj smrtnih ishoda. Ružne vijesti dopiru do mene putem privatnih kontakata i ono što se trenutno dolazi u bolničkim centrima je ništa drugo nego ružno i vjerujem da je bolničko osoblje prolazi kroz teške dane, posebno imajući na umu da u bolnicama nedostaje osoblja, prvenstveno sestara, potom i doktora određenih specijalizacija.    

Što su činjenice s kojima se moramo suočiti? 

Republika Hrvatska je kada je riječ o cijepljenju u svjetskom prosjeku s nekih 55% cijepljenog odraslog stanovništva (usporedba s podacima koji se objavljuju interno i na nacionalnoj razini odgovaraju podacima iz svjetskih statistika). Naglašavam SVJETSKOM prosjeku, ne i europskom pri čemu mislim na države članice EU što Hrvatska danas jest. 

Od europskih država prvi su po postotku cijepljenog stanovništva Portugal i Španjolska i gle čuda, ako se pogledaju njihove svježe statistike, a riječ je o državama s puno više stanovnika od Hrvatske, vidjet ćemo da oni imaju jako malo umrlih za razliku od Hrvatske, Srbije, Bugarske i drugih, po kulturi nama bliskih država čija statistika je loša pa taborenje na samom dnu svih mogućih ljestvica pa tako i recentnih kovid statistika i nije osobito začuđujuće. Štoviše, država koja je opet uvela lockdown – Austrija – ima manje smrtnih slučajeva i manju incidenciju od Hrvatske. Svatko se u ovo što pišem može uvjeriti pregledom podataka dostupnih na internetu koji se smatraju korektno prikupljenim i obrađenim podacima (https://github.com/CSSEGISandData/COVID-19). Uostalom, oni koji nešto znaju znaju i to da Sveučilište Johns Hopkins nije kikiriki u svijetu obrazovanja i znanosti.  

Dakle, države koje su visoko procijepile stanovništvoi poput Kube, Izraela, Danske, Portugala, Španjolske i drugih imaju manju dnevnu incidenciju, dakle imaju manje novih infekcija i oboljenja u određenom razdoblju i nemjerljivo manji broj preminulih u bolnicama. Studentice iz Portugala kojima predajem u okviru Erasmusa svjedočile su mi o stanju o Portugalu i ono što se može isčitati iz dostupnih podataka prilično odgovara njihovom kazivanju. Epidemiološka situacija je dobra, svi odrasli građani su cijepljeni, život se odvija normalno, čak noćni klubovi rade s tim da je uvjet za ulazak pokaz covid potvrde.  

Vjerojatno je u Portugalu i Španjolskoj masovno procjepljivanje rezultat široke svijesti o korisnosti cijepljenja. Obje države su u prošlosti imale problema s uvezenim bolestima i korisnost cijepljenja se mogla lako vidjeti i doživjeti u sredini u kojoj ljudi žive. U skandinavskim zemljama pak postoji jedan osjećaj o “plemenskoj” pripadnosti pojedinca društvu koje je razvilo sustave da skrbi o njemu pa u tom smislu postoji i svijest pojedinca o njegovoj osobnoj odgovonosti prema društvu i državi. Drugdje mamo miš-maš svega i svačega i očigledno, izuzev specifičnih država poput Japana, jedino neki oblik prisile poput onoga s prikazom kovid potvrda može primorati stanovništvo da se procijepi i na taj način stvori umjetni obrambeni mehanizam od bolesti koja se raširila svijetom. 

Procjepljivanje svih odraslih građana na dobrovoljnoj osnovi kod nas nikada nije bilo izgledno jednako kao što nije izgledno da će se svi procijepljeni s dvije doze spremno odazvati na treću ili četvrtu. 

Iako bi se možda neki izuzeci mogli detektirati, mi kao narod i kao država nismo organizirani niti posloženi tako da naša postupanja, a u naravi postupanja vlasti imaju glavu i rep, smisao i točno definiran cilj (prostorno i vremenski). Epidemiološke mjere uvodile su se bez naročitog reda i smisla, prisjetimo se samo nemogućnosti odlaska u susjednu županiju koje su se tada prometnule kao teritorijalne jedinice na razini zasebnih političkih vlastelinstava, do pred konac prošle godine živjeli smo bez mjera zato što je vrag odnio šalu (iako smo prethodo bili pobijedili kovid), a ovo što sada imamo i što je preko noći uvedeno također pati od nedostatka spoznaje o tome što se stvarno događa i kako se kod nas živi. Uvesti obvezu predočavanja potvrde prilikom ulaska u državna tijela i institucije, a istovremeno otkloniti takvu mjeru u odnosu na kafiće, klubove, restorane, trgovačke centre i druga mjesta gdje se ljudi okupljaju i druže teško se može opravdati iz pozicije zdravog razuma, iskustva i spoznaje o virulentnosti ove bolesti. Da se, kojim slučajem, na vrijeme donijela odluka o uvođenju obveze predočavanja kovid potrvda te da se s građanima otvoreno i precizno komuniciralo da će, primjerice, od 1. rujna kovid potvrde tražiti za ulazak u sve državne institucije i javne ustanove, potom od 1. listopada u sve restorane, kafiće i druga mjesta javnog okupljanja mi bi do sada svjedočili višem stupnju procijepljenosti i to bi nedvojbeno pozitivno utjecalo na suzbijanje kolanja virusa.

Znam, znam, ovdje je riječ o pitanju povjerenja u vlasti, a u nas je ono tradicijski slabo….kada je bio komunizam tada je vladala prisila, a danas kada imamo slobodu svjedočimo ogromnoj količini društvenog nereda, suludih događanja i odluka i općenito stanju koje na srednji i duži rok sigurno neće rezultirati probicima za Hrvatsku i njene građane što stvara otpor dijela građana prema praksi indirektne prisile. Ali povrh potresa, pljačke, demografskog sloma, loših državnih i lokalnih politika sada nam se događa eskapada koja je ružna, koja odnosi živote i zbog koje ćemo u analima i svjetskim almanasima biti opisani kao mala, ne odviše napredna država i neorganizirano društvo koja se nije uspjelo kvalitetno suočiti i othrvati ugrozi kao što je bolest Covid-19.

Kada je pandemija počela ja sam osobno mislio da će bolest do ljeta nestati zbog mutacija i toplog vremena no očigledno je riječ o nečemu što će nas pratiti u vremenu pred nama. Što se tiče zime 2021/2022 – sada je očigledno gotovo jer smo imali strašno zakašnjelu reakciju vlasti. Sada vremena za neko veliko procijepljivanje i docijepljivanje više nemamo pa što nam Bog da. Bolnice moraju izdržati ovaj val i eventualno još koji do ljeta iduće godine kada će opet sve biti po starom – ustaljenom hrvatskom sezonskom obrascu. 

Glupo je da virus postane problem necijepljenih jednako kao što je glupo to što već godinama nismo u stanju uspostaviti reda u vlastitoj državi, reda koji bi mnogima možda incijalno naštetio, ali u konačnici doveo do boljeg i jačeg društva i snažnije ekonomije.