Budućnost u Osijeku

Prvi podaci popisa stanovništva ne mogu izmamiti osmijeh na lice. Hrvatska je izgubila puno stanovnika tijekom proteklih deset godina. Loš demografski prirast i iseljavanje doveli su stanja i bolesti koja će i u budućnosti devastirati Hrvatsku i njezine krajeve. No, treba reći i to da nisu svi krajevi Hrvatske jednako afektirani lošim demografskim trendom niti on sve Hrvatske krajeve u jednakoj mjeri zabrinjava. Stanovništvo Jadranske Hrvatska se tijekom toplih mjeseci višestruko povećava što joj daje razvojni podstrek, a Grad Zagreb i njegova okolica, iako su pali, s obzirom na visoke brojeve ipak mogu zadovoljni zato što su politički sustav i centralizacija uspješno djelovali u njihovu korist pa oni još uvijek djeluju kao magnet za ljude iz svih krajeva Hrvatske koji su zbog posla i poslovnih prilika silom prilika morali otići u Zagreb, ukoliko već nisu optirali za odlazak izvan granica Lijepe naše domovine.

U cijeloj našoj ružnoj priči treba konstatirati da je Osijek dobro prošao. Prostor koji je se veže uz Grad Osijek, što bi bio po prilici stvari prostor koji se proteže od naselja Petrijevci na zapadu, do Sarvaša na istoku preko Bilja na sjeveru do Čepina na jugu danas broji nešto malo preko 100 000 stanovnika. Bez obzira na dobnu strukturu koja je sigurno loša i bez obzira na druge podatke i saznanja koji opterećuju pučanstvo ovog područja (veliki broj invalida, umirovljenih, oslabljena ekonomija proizvodnje roba naspram ekonomije trgovine uvoznom robom itd.) ipak treba uzeti da Osijek u cijeloj priči nije prošao loše jer je bio i ostao veći nizničarski grad. Osijek je i dalje grad kojemu gravitira magična brojka od 100 000 ljudi, Osijek drži neke za svoju opstojnost ključne institucije poput kliničkog bolničkog centra i sveučilišta te kojekakvih upravnih tijela, neovisno o tome jesu li ona vezana na državu ili jedinice lokalne samouprave. Postoji aerodrom, postoji određeno arhitektonsko i kulturno povijesno nasljeđe koje nas definira kao mjesto koje vrijedi posjetiti, a u hrvatskom kontekstu možda i u njemu živjeti i raditi. 

Tih 100 000 može biti naša dobra početna točka. Tih 100 000, kakvih god da strukturalno jesu, a svi znamo kakvi su, daje kakvu takvu nadu da se ovdje stvari mogu razvijati u pozitivnom smjeru. 

Međutim isto tako moramo biti svjesni da tih 100 000 može za 10 godina postati 80 ili 85 tisuća s još negativnijom strukturom stanovništva. To bi od Osijeka moglo stvoriti pravu malu gerontološku hrvatsku metropolu sa svim ekonomskim i socijalnim posljedicama demografskog propadanja i starenja! Nije riječ o samo o tome da neke poslove više neće imati tko raditi, već i o tome da će za neke poslove poput zdravstvene skrbi i njege trebati naći i osigurati odnekuda radnike što će sasvim sigurno utjecati na cijenu socijalne skrbi i ukupnost poreznog opterećenja za sve nas ovdje…nije riječ samo o tom da će postojanje mnogih institucija izgubiti svaki smisao jer one više neće imati koga servisirati te u tom smislu neće moći ispunjavati svrhu svojega postojanja (ovdje su u pitanju obrazovni, ali i niz drugih upravnih kapaciteta i servisa) već se radi o tome da će se cjelokupni sustav morati temeljito reformirati kako bi uopće funkcionirao u takvim demografskim okolnostima, a to tada možda više neće biti moguće. Na koji će način fakulteti sa nekolicinom studenata opravdavati svoje postojanje i svrhu s obzirom na ukupne izdatke za njihovo djelovanje i rad, na koji će način niz lokalnih institucija dokazivati potrebu za danim kapacitetima kada će njihov opseg posla biti znatno manji od onoga što je zamišljen i što se traži? Tada je izgledno da će svi pojmovi u vezi s uhljebljivanjem i besmislenim radnim mjestima dobiti jedno dublje značenje. 

Neće ni europska pomoć trajati dovijeka! Ona ima svoje jasne parametre, a u krajnjoj liniji vidjeli smo nedavno da ona funkcionira po strogim principima.

Osijeku pod hitno treba 5000 novih stanova i Osijeku treba funkcionalni regionalni aerodrom. Nikada se više neće vratiti u život tvornice koje su nepovratno uništene i to nas prisiljava da se fokusiramo i počnemo svim snagama gurati novi pravac razvoja.  

Pričao mi je čovjek koji je radio sa strojevima i metalom  da je onda nekada, za vrijeme crnog kumunizma bio naručen kotač od osječke industrije ona bi to bi sama  bez ikakvih kooperacija i bez ikakvih problema odradila. 5000 stanova je stara osječka građevinska industrija mogla izgraditi brzo, a sada nam nema druge nego raspisati međunarodni natječaj i dovesti bilo koga tko to može dati garancije da će projekt izvesti u kvalitetno, brzo i za ugovorenu cijenu. Jasno, projekt bi se financirao kreditnim zaduženjem grada za koji bi garancije dala Vlada RH.

U Osijeku se mora probuditi dinamizam a taj dinamizam mogu biti samo u određenom broju mladih ljudi koji bi stanove dobivali u dugotrajni najam po povoljnim uvjetima za što bi trebalo razviti odgovarajući ključ dodjele. To bi bio projekt koji bi revitalizirao Osijek i ponudio mu jak daljnji razvoj i to je naša glavna šansa. Ne treba Osijeku više industrija koju je imao, ta je ionako danas u Kini i Aziji nego nova kvalitetna uslužna industrija, a to su danas IT, kreativne industrije, medicinska industrija i sve što ima veze s modernim digitalnim dobom. Realna je opasnost da će se u budućnosti dijelovi Dalmacije početi nastanjivati strancima, digitalnim nomadima iz Europe i svijeta. Informacija da je 30% kupoprodaja u RH učinjeno od strane stranca već sama po sebi dovoljno govori. Osijek mora iskoristiti šansu i privući mlade mlade ljude koji će imati interesa živjeti u Osijeku i to posebno one koji su sada u Zagrebu i koji su shvatili prednosti života u manjem modernom i progresivnom mjestu.   

Ljudi moraju biti svjesni da se toliko toga promijenilo u posljednjih trideset godina i da su te promjene bile jako intenzivne. Progresija može biti jako loša kod demografske bolesti, dovoljna je još jedna ekonomska i društvena kriza i situacija će se promijeniti nagore preko noći. Međutim tada ćemo imati još više problema koji će postati doslovno nerješivi. Ovdje je riječ o velikoj osječkoj šansi koja se može realizirati samo ukoliko prihvatimo činjenicu da se sve u svijetu promijenilo i da je naša jedina šansa u prihvaćanju promjena. Jedino tako možemo osigurati sebi i svojoj i tuđoj i svačijoj djeci lijepu budućnost i kvalitetan razvoj, ne drugdje već ovdje, u Osijeku i Slavoniji.