Promet i sve ostalo što nije dobro (po stoti put)

Situacija u mojem firtlu kada je riječ o prometu se poboljšava i to prilično rapidno ako smijem primijetiti. Naime, zima čak i ovakva nikakva ostavlja tragove na prometnicama i rupe su svakim danom veće, šahtovi su još više upali, udubine su posebno izražene kada pada kiša i kada je sve puno lokvi. Nešto, možda i značajno tom propadanju pridonijeli kamioni koji okolo razvoze građevinski materijal, a nešto i “kvaliteta” prethodno provedenih sanacija. Bilo kako bilo, sve lošije stanje usporava inače brojne Fittipaldije i Schumahere koje imamo na našim ulicama. 

Anina, Zadarska, Waldingerova, Reisnerova od kružnog toka prema Šibicari, a i rupe na drugim prometnicama se produbljuju ili stvaraju. Sanacija koja će uslijediti na proljeće će biti nekvalitetna i mjestimična pa će iduće godine i one godine nakon toga stanje biti još gore. Dovoljno je pogledati Županijsku u traci gdje je tramvaj (ali i općenito Županijsku koja predstavlja glavnu ulicu i krvotok do centra iz pravca juga). Katastrofa. Pejačevićeva je od Dubrovačke do Waldingerove katastrofa. Mogu si samo misliti kakvo je stanje u mnogim drugim ulicama u Gradu. Cijeli promet je potrebno kompletno drukčije osmisliti što znači da treba vidjeti kako riješiti problem parkiranja i svugdje provjeriti postoji li mogućnost sigurnog biciklističkog prometa. Na proljeće i ljeto će biti hrpa bicikala na ulicama i moraju se bicikli maknuti s pješačkih staza osim ukoliko je ta staza dovoljno široka da podrži i biciklističku i pješake. U Desatičinoj ulici lijeva strana koja prolazi pokraj parkinga, igrališta i FIlozofskog idealan je kandidat za novi asfalt ili barem, ako već nema novaca za kamion asfalta, tada za povući crtu razgraničenja između pješaka i biciklista. Kako je moguće da tu mogućnost regulacije prometa na tom potezu i svugdje drugdje gdje je to lako izvedivo nitko do sada nije uočio i vidio?!? Što rade te gradske vlasti i gradske službe, s čim se one bave? Neki će reći to nije važno kada se ionako bicikli voze tko gdje kako stigne. Međutim važno je! Važno je zato što nije isto ako Vas bicikl ili romobil ili leteći skejt u budućnosti zakači dok je vozio na obilježnoj stazi i ako Vas zakači dok bezbrižno hodate po pješačkoj stazi. Odgovornost se tada drukčije dijeli, a nije toliko rijetko da netko nekoga zakači ili da dođe do sudara. U krajnoj liniji poanta sigurnosti je prevencija, a ne sanacija nastale štete. 

Ništa se ne vidi ili se ne želi vidjeti. Ja sam mišljenja da prva konstatacija odražava naše stanje. Mi smo mali grad. Biciklom se Osijek prođe uzduž i popreko u jednom danu. To znači da se u jednoj godini Osijek može uzduž i popreko vidjeti i pregledati uživo, zu Fuß, neposredno i jednostavno. Dakle, uvid u stanja u pojedinim dijelovima Grada može se dobiti brzo i lako. Dovoljno je da gradonačelnik i drugi šefovi svaku večer prošetaju sat vremena po odabranoj gradskoj četvrti. Ja još nisam vidio da predstavnici vlasti intenzivno hodaju okolo, uočavaju probleme i u krajnjoj liniji vode razgovore s građanima. Molim lijepo, koji dan i u kojim satima gradonačelnik i šefovi pojedinih gradskih službi tjedno primaju građane i s njima razgovaraju? Naravno, ne mora gradonačelnik biti na svakom sastanku i svaki tjedan osobno dežurati i primati građane, ali službe moraju biti servis građanima, primati na zapisnik njihove probleme i opservacije i brzo odlučivati o pozitivnim prijedlozima što znači da je potrebno uspostaviti neki funkcionalan model komunikacije između građana i vlasti. Nažalost to ne postoji…ne znam kada sam posljednji puta dobio neki program, poziv za izražavanje mišljenja, plan komunalne sanacija ili slično osim kada je to bilo za potrebe izbora i osvajanja vlasti. Ne dostavlja nam se niti Službeni glasnik Grada Osijeka da svi imamo uvid u odluke koje se donose i što se propisuje. No o potonjem uz jednu drugu aktivnu temu.  

Moje je iskustvo da kada pošaljete email i elaborirate neki problem – uglavnom nećete dobiti odgovor. Pokušajte sami i čekajte! Moje je iskustvo da ovaj model lokalne demokracije s nekim stranačkim predstavnicima u gradskim četvrtima nije ništa do jedna najobičnija farsa i glupost zato što lokalni i komunalni problemi u normalnim društvenim odnosima ne bi trebali poznavati stranački predznak pa ta vijeća gradskih četvrti ili kako se već zovu, ovakva kakva jesu, predstavljaju samo neki nakaradni oblik protežiranja nižerazrednih stranačkih predstavnika koji čak nemaju na raspolaganju niti lovu za svoju gradsko četvrt da učine nešto veliko, dobro, kvalitetno i planski. Za neke stvari čak ne treba niti lova. Odlučiti provesti da se brzina kretanja vozila u blizini osnovnih škola i dječjih vrtića smanji nije niti skupo niti teško. Međutim, lakše je sve zanemariti, pomesti pod tepih, izvući jednu dvije stvari i stim se hvaliti i dičiti i onda provesti na vlasti 10 godina.         

Nažalost, valja konstatirati da to nije dobro i zdravo stanje jednako kao što nije dobro da propadanje kolnika rezultira onime s čime bi rezultirale kamere ili neki lagani ležeći policajci. Postojeće stanje ne može mijenjati jedan čovjek, to je stvar grupe građana. Glas građana je uvijek bio moćan i protiv njega nema lijeka osim ako policija na konjima i s pendrecima ne izađe van i tuče ljude, a ta su vremena davno prošla. Mi smo mala sredina koja može imati dobru perspektivu. Moramo svi biti slobodni reći i pokazati što mislimo jer jedino tako možemo stvari promijeniti na bolje.